¤followed¤

4.dio

Kako to on misli..nije ni vazno.I tako i onako joj nisam namjeravala pomoci.Tek sam upisala prvu godinu na fakultetu.Ni ne mogu joj pomoci.Osjecala sam neku krivnju, ali odmah sam se predomislila.Pa ona je s njim bila u braku, a ne ja.Ona se sama mora nauciti nositi sa svojim dugovima i problemima.Rijesavala sam ih i previse posljednjih godina.Sada je stvarno dosta.Pogledala sam malo oko sebe i shvatila da me gledaju i cekaju da nesto kazem.Ne mogu.Neznam sto ni kako.Pocela sam osjecati neku malu mrznju prema njoj, a iz trenutka u trenutak ona se povecavala.,,Mogu li ostati ovdje?"-kada sam to izgovorila nekako sam se posramila

,,Moras rijesiti neke stvari sa svojom obitelji, svojom majkom, zar je mozes tako lako napustiti?"-Lucy me povukla za rukav i odvukla na stranu sapcuci mi-,,Zar si toliko luda?!Pa ne mozes ostati kod covjeka kojeg si tek upozala.Mozda mi je brat, ali..gdje je bio sve ove godine?",,Upravo tako.Brat ti je, a to mi je dovoljno da znam da nije losa osoba, jabuka ne pada daleko od stabla, zar ne?",,Samo trazis neku izliku, zasto ne rijesis stvari s majkom, a onda razmisli.Hannah ovo nisi ti.",,Mozda sam ovo nova ja.Ljudi se mijenjaju.Sada nemam snage stvari rjesavati sa majkom.Bit cu ovdije neko vrijeme i kada skupim snage, otici cu do nje i razgovarat cemo.",,Harry, mogu li ostati?"-nadodala sam

Presjekla me pogledom.

,,Ostani koliko zelis.Donjet cu ti novu plahtu i jastuk.Sidjite malo dolje da vas upoznam sa nekim"

Dugo smo se spustale niz te ljestve i hodale onim tamnim hodnikom dok napokon nismo dosle do one prve, sada tihe prostorije.To je bila kuhinja.Sada su u sobi bila samo dva muskarca, a svaki je imao po barem pedeset tetovaza.,,Ovo su Zayn i Louis."-prstom je pokazao na jednog po jednog istovremeno im izgovarajuci imena

Zayn je nevoljko pruzio ruku za razliku od Louisa koji je radosno ispruzio ruku i nasmijesio se.Zayn je otisao u hodnik i nestao bez traga u tom mraku, a s Louisom smo podijelile nase zivotne price.Simpaticna osoba.Zanimljivo.

Zazvonio mi je mobitel.Pogled sam usmjerila u Harry-a te je kimnuo glavom. Javila sam se.

,,Halo?",,E Hannah..dolazis danas?"-odmah sam prepoznala Nash-ov glas i nasmijesila se-"Naravno da dolazim.Kada pocinjemo?",,U 22:00, nemoj kasniti."-(naglasio je to 00 jer sam uvijek kasnila)i to je bio kraj razgovora.,,Mama?"-upitao je Louis

,,Ne"-kratko sam odgovorila-,,Imam trke danas.Vozis me?"Sve se to prebrzo dogodilo no sto sam mogla..trke su moj zivot.Svaki put kada bih pobijedila osjecala bih se kao da mi je prvi put.Osjecala sam se kao malo dijete koje je dobilo lizalicu.,,Kada krecemo?"-upitao je Harry