I šta sad?

69 6 0
                                    

Promašaj. Greška. Ludost. GLUPOST.
Moj život, u 4 riječi.
I dok mjesec prkosi tami neba u ovoj beskrajnoj noći, ja čekam neki znak, nešto, nekoga, bilo šta, samo da dođe.
Dobro, ne čekam baš sad neku prokletu vilu koja pazi na mene i te gluposti, već nešto da me usmjeri i kaže gdje, kuda i kako. Znam, glupo je, zar ne? To moram sama. Ali ne znam. Našla sam se na kraju puta, slijepa ulica, veliki zid izgrađen od propalih snova, tuge i laži, bola i patnje, sjećanja i starih osmijeha, uzaludnih očekivanja. Kao dodatak zidu je glupa realnost, aljava prošlost i maglovita budućnost.
I šta sad? Kako naprijed? Ja zaista ne znam.
Prestala sam živjeti. Dišem, da. Neki ljudi me probude iz kome, na trenutke. Nije sve tako crno. Sivo moguće.
Ali je glupo, prazno, ne mogu pročitati knjigu, svirati, napisati stih-dva, slušati muziku, razgovarati normalno, spavati, jesti...
Ništa više nije kao što je bilo. Borim se sama sa sobom. Gubim bitke, predajem rat uskoro.
Gadim se sama sebi kada shvatim do čega sam došla. Problem je okovan u meni, sve je u meni, sve loše iz okoline ostaje u meni opet.

Ovo nije život, ovo je predstava o haosu.

U oluji života.Where stories live. Discover now