Majka

Tawhid

Zvijezde su blijedo svijetlile na nebu, a mjesec je bacao srebrnasti odsjaj na Gilahinu sobu, naglašavajući zagonetno zelenilo koje je isijavalo iz njene tetovaže. Osjetila je neodoljivu potrebu da nazove Isca. Njezin je um bio nemiran, a srce puno pitanja koje samo on može razjasniti.

"Isco, ja sam, izvini što zovem u ovo vrijeme, ali moram te nešto pitati," rekla je, a njezin je glas odražavao mješavinu uznemirenosti i znatiželje.

"Nema problema, Gilah, zvučiš kao da te nešto muči," odgovori Isco, toplina njegova glasa probijala se kroz noćnu svježinu.

"Pa i muči me, iako nisam posve sigurna koliko mi se pričinjava, a koliko je stvarno. Cijelu sam se noć prevrtala i imala čudne snove. U tim, nekim polusvjesnim stanjima, činilo mi se da cijela soba sjaji zeleno, kao da svjetlost izranja iz same srži sobe, dok je pravi izvor tetovaža na mom vratu, koja uporno pulsira nekim svojim ritmom."

"Zar i ti?" Iscov glas je bio tiši, kao da se boji odgovora koji bi mogao promijeniti sve.

"Što želiš reći?" upita Gilah, osjećajući kako joj je srce od nelagode poskočilo.

"Nosim odjeću s ovratnicima pa nisi mogla vidjeti, a ja sam ti zaboravio reći. Zelenu hamsu kakvu imaš na vratu, imam i sam, istu takvu. Stric mi je to napravio neposredno prije nego sam kao rezervist krenuo u rat. Rekao je da će me čuvati. Sve što si ispričala da ti se noćas događalo, događalo se i meni," rekao je Isco, a njegove su riječi odzvanjale istinom koja nadilazi granice uobičajenog.

"Šališ se?" Gilah nije mogla vjerovati. Njena omiljena tetovaža, simbol zaštite, sada je bila dio nečeg još većeg.

"Ozbiljan sam, a zvao sam i strica da pitam o čemu je riječ. On je kao i uvijek, vrlo zagonetan i škrt na riječima," Isco je nastavio, a njegov ton je postao ozbiljan.

"Pa što je rekao?" Gilah je osjetila kako joj se bilo ubrzava.

"Rekao je da zeleni dolaze u paru, da je to što se događa normalno i da je rezultat našeg druženja. Zeleni su se prepoznali i više ne žele biti razdvojeni," Isco je ponovio riječi koje su mu se urezale u pamćenje.

"To je rekao?" Gilah je tražila potvrdu, sidro u moru neizvjesnosti.

"Da. Točno tim riječima," Isco je potvrdio.

"Kako sad to da shvatim?" Gilah je osjetila kako joj se misli kovitlaju, tražeći smisao u svoj toj čudnovatosti.

"To pitanje sam i sebi postavio pa sam krenuo kopati po internetu ne bih li nešto našao. Na jednom forumu koji okuplja ezoteričare, pronašao sam tekst neobičnog sadržaja od nekog lika koji se potpisuje kao Rav Kadoori. Poslat ću ti mailom ako hoćeš," rekao je, a u njegovom se glasu osjetila odlučnost.

"Pošalji odmah. Čut ćemo se kad pročitam. OK?" Gilah je već osjećala kako joj prsti drhte u iščekivanju.

"Može," odgovori Isco, a zatim je prekinuo poziv.

Dok je Gilah čitala mail, osjetila je kako joj se dah zaustavlja. Riječi su plesale pred očima, obećavajući odgovore koji bi mogli promijeniti njezin svijet zauvijek.

Tawhid

Arapska riječ Tawhid (čita se Tauhid), kod sufista predstavlja jedinstvo individualne duše i Boga.

Malo ljudi zna da se tajanstveni ezoterični spisi Druza također zovu Tawhid, a među poznavateljima kruže glasine da Druzi taj pojam doživljavaju i tumače slično sufistima te da su razvili metodu kojom stvaraju simbionta, odnosno svojevrsni energetski organizam koji živi u simbiozi s domaćinom, a služi kao aktivni posrednik između ljudskog i božanskog. Navodno tog simbionta usađuju na mjestima lijepo oblikovanih tetovaža. Jasno, riječ je o tvrdnjama koje nije moguće provjeriti. Kažu da Druzi sami potiču fantastične glasine o svojim sposobnostima te da je to dio strategije psihološkog zastrašivanja, što za jedan ratnički narod poput njihovog nije nimalo čudno.

Nadalje, kažu da simbionata ima sedam te se razlikuju po boji i manifestaciji.

Da u tim tvrdnjama nešto ima, vidljivo je i iz dokumentarca kojeg je vodio istraživački novinar Michael Greenspan, a u njemu se bavi čudima vezanim uz opstanak Izraela. Zove se 'Against All Odds: Israel Survives.' Dobar dio dokumentarca posvetio je upravo ratnim zbivanjima zato što Izrael od svojeg osnutka nije izgubio niti jedan rat, a bilo ih je dosta. Jedan od njih je šestodnevni rat na dan 7. lipnja 1967.

Tada se između sirijske i izraelske vojske vodila bitka za Golansku visoravan. Stotine tenkova s obje strane pucali su jedni po drugima pa je cijeli plato bio prekriven gorućim olupinama. To je bila izrazito teška bitka u kojoj su izraelske snage izgubile mnogo tenkova tako da im je ostalo na raspolaganju samo sedam dok ih je s druge strane bilo puno više. Da se tada sirijska vojska probila, pregazila bi cijeli sjeverni Izrael i lako došla do Haife, trećeg grada po veličini i najveće luke. Komandant izraelske tenkovske jedinice Kahalani je to dobro znao pa je dao znak tenkovima da krenu na premoćnijeg neprijatelja, što je praktički bila samoubilačka misija.

Kada su tenkovi krenuli punim gasom u susret svojoj sudbini, dogodilo se nešto neočekivano. Naime, sirijski vojnici su počeli iskakati iz tenkova, bacati oružje i trčati koliko ih noge nose. Izgledali su kao netko tko bježi u paničnom strahu. Tada nitko nije mogao objasniti o čemu se radi, no činjenica je da je Izrael izašao kao pobjednik, iako realne šanse za takav razvoj događaja uopće nisu postojale.

Michael Greenspan je uspio pronaći nekolicinu sirijskih vojnika koji su tada bili prisutni i pojedinačno ih pitao što se dogodilo. Svi do jednog su ispričali sljedeće - kada su izraelski tenkovi krenuli ka njima, iza njih na nebu su se počeli komešati oblaci i pretvarati u golemu figuru s bradom u antičkoj bojnoj spremi (oklop, mač, štit) kako urla tako snažno da su se nebo i zemlja tresli i prijeti im čvrsto stisnutom šakom. Svi su se sledili od straha, misleći kako su naljutili izraelskog Boga i noge su im se dale u paničan trk.

Nezvanični izvještaji tvrde kako su očevici bitke, koji, dakako, ništa od izraelskog Boga nisu vidjeli, vidjeli nešto drugo. Svjedoče kako je pored njih prošla grupa visokih starješina Druza koji su se uputili ka planini Hermon (koja se nalazi na sjevernoj strani Golanske visoravni) i bilo im je jako čudno jer se starješine ne pokazuju na vidjelu. Nedugo kasnije, iz smjera kojim su otišli, počele su sijevati i ispreplitati se munje nebom u raznim bojama. To je bilo upravo trenutak prije nego su se sirijski vojnici dali u bijeg glavom bez obzira.

O važnosti i značenju svega što sam ovdje napisao, zaključite sami.

Rav Kadoori

(Reshet Misty Forum)