NEODOLJIV

1. DIO

London u proljece je apsolutno cudesan prizor. Cvijece je u cvatu, parkovi su odjeveni u zelenilo kisni dani su se smanjili sto mami svima osmjeh na lice, dopustila sam sebi da se uspavam jer sam sinoc do kasno tulumarila a za pola sata imam razgovor za posao stiliste za koji sam se namucila. Ne zelim da mi tata preko veze sredi posao zelim sama da ga nađem. Jos uvijek mi zuji u usima, nisam se dugo ovako dobro provela, moja luda frendica Kristina me odvela na neki hard metal koncert da upozna bubnjara koji joj se mnogo svida. Odlucila sam se za ove visoke stikle koje mi samo smetaju u voznji a tako savrseno pristaju uz moju danasnju kombinaciju odlucila sam se za tanku kosuljicu od oeta tamno plave boje i usku crnu suknju visokog struka koja je malo tik iznad koljena, kosu sam svezala u niski rep i uvila u blage lokne, ovo mi sve daje ozbiljan izgled. Mogla sam fino trazit da me tatin vozac odveze. Ali ne jer sam previse tvroglava. Ulazim u garazu i trazim mjesto za parking, mobitel mi zvoni bacim pogled to je Kristina. Odjednom cujem udarac naprijed i umjesto kocnice dodam gas i jos jace se zabijem u auto ispred mene, ne ne ovo mi se ne desava vec dovoljno kasnim. izlazim iz auta vec iznervirana, iz drugog auta izlazi gospodin srednjih godina u crnom odjelu izgleda kao neciji vozac,
gleda me ljutito "jesil ti normalna, pogledaj sta si napravila" dere se na mene
"molim jesam li ja normalna ?
Kako vi niste vidjeli da ide auto da ne mozete izac" nastavlja se derati na mene " zovem istog trena policiju" prilazim blize i vidim da mi je cijeli prednji dio auta unisten a na njegovom auto je uleknuce na gepeku, smiri se Emily kasnis dovoljno ovo se moze rijesit na uljudan nacin bez vrijedanja i policije
" ne ne ne ne policiju, platit cu vam popravak koliko kosta samo recite novci nisu problem samo ne zovite policiju" priblizi mi se " a vi ste jedni od tih ljudi mislite da se sve novcima rjesava" sta on prica " kakvih ljudi" " umisljenih, koji paraju nebo nosom" odakle njenu pravo da ovako prica, kako mi sad ide na zivce moja ruka je poletila prema njegovom obrazu u jak udarac. Drzao je rukom svoj obraz " gaduro jedna sad ces ti znat koga ces udarat" o ovo nisi trebala uradit Emily, krenula sam korak unazad a covjek mi se priblizavao " koga ti nazivas gadurom" krenula sam mu udarit jos jedan samar a onda osjecam cvrstu ruku oko svog struka koja me povlaci nazad a gospodin koji me nazvao gadurom staji mirno iz sveg glasa se derem " pusti me , odkud ti pravo da me dodirujes" pokusajem se izvuc " kad se smiris pustit cu te" cujem muzevan glas " da se smirim kako da se smirim?"
"Sredit cemo to gospodjice"Okrecem se naglo i udaram u njegove cvrste grudi, sigurno vjezba, sake me vec bole od udaranja.
"Odakle njemu pravo da me naziva gadurom"

Odmicem se da vidim s kim se svađam, odmjeravam ga, ima pune usne, ostre ivice lica, tamno smede oci, crnu kratku talasastu kosu zacesljanu pozadi, siroka ramena, obucen je u poslovno tamno plavo odjelo i izgleda jako zgodno kao momak sa naslovnice nekog magazina, prokleto je lijep i gleda me ljutito pravo u oci, a te oci me ubijaju ne mogu a da ih ne gledam.
" vjerujem da je to bilo u naletu bijesa gospodjice" ozbiljno govori

" Fino sam rekla da cu platit stetu" popravljam svoj kaput
"Morao je tako reagovat ja sam mu sef a danas sam dobre volje tako da cemo zaboravit" namignuo mi je

" morao me nazvat gadurom" pogledala sam u njegovog vozaca a zatim vratila pogled na ovog zgodnog gospodina " hvala"
" Mark izvinite se gospodjici"
Oo vozac ima i ime, pogled mu je bio spusten na pod tiho je rekao " ispricajem se mladoj dami" e ovako vec moze " izvinjenje prihvaceno"
" Eto to smo rijesili"
" Da jesmo, hvala vam moram ici "
" Eto to smo riješili" namigne mi

" Da jesmo, hvala vam moram ići kasnim na razgovor za posao" poklonim mu jedan osmjeh

" Hvala i vama, srećno"

" Hvala " brzim koracima sam išla prema zgradi, valjda ne kasnim puno uff samo mi je ono trebalo. Ulazim u zgradu i obraćam se radnici na prijamnom pultu, plavusa bujnih grudi sigurno svako musko balavi nad njom. Obraćam joj se " dobar dan ja sam Emily Grimes imam zakazan razgovor za posao kod gospođe Ane " " žao mi je gospođa Ana je otisla prije 15 minuta" hladno odgovara " molim kako, imamo dogovoren sastanak" pogleda me " žao mi je trebali ste doći na vrijeme" znam da sam trebala " nisam mogla stići" " mene to ne zanima a ni gospođu Anu" drsko kaze, sta je ovoj danas " e pa šta te onda zanima plastična" o oo ja i moj dugi jezik " ako je to sve nebi da gubim svoje dragocjeno vrijeme na klinku " ja klinka uff vec mi ide na nerve "a da imas pametnijeg posla da širis noge tako si i dosla do posla " ustala je sa stolice i povikala " straža" " a i njima si širila noge" uu sad sam je iznervirala ubijala me pogledom a stražari su se pojavili pored mene " gospođice napustite zgradu"
Mirno sam napustila zgradu, o sad sam izgubila i posao za koji sam se bas namucila, ako ovo kaze Ani nema nista od druge sanse. šta cu sad? Jos mi i auto pokvaren. Uff al mi iz misli ne izlazi onaj momak. Tko je on? Tako je zgodan i lijep mogla bi ga cijeli dan gledat, onako u poslovnom izadnju kao iz snova, zelim ga opet srest ali to je nemoguce jer mu ni ime ne znam, neki cudan osjecaj ide kroz mene na samu ponisao na njega. Ok dugo si bez muskarca Emily smiri strasti. Sada ti je najbitniji posao mada mogu biti i bez njega, tata je bogat skoro pola firme je moje a pola bratovo. Mogu i tamo radit, ali radije bi da ostvarim nesto svoje, da radim ono za sta sam se školovala bez njegove pomoci sama. Osjecam vibraciju mobitela, brzo ga vadim iz crne Michael Kors torbe, to je Kristina, povlačim zelenu strelicu i cujem njezin umiljat glas " ii kako bi na poslu sigurno su te primili da to prostavimo"
" Jesu kako da ne" kazem mrzovoljno
" Kako nisu? šta je bilo nisi valjda opet pustila svoj jezik i rekla šta?"
" Zamisli draga gospođa Ana s kojom sam trebala se naći je otišla a njezina šalterusa je bila tako drska a prije tog aam udarila u auto"
" kako si udarila kozo gdje gledaš jel ti šta bilo?" zabrinutim tonom je upitala
" Kozo ti si me zvala pogledala sam na mob i bum a onda se vozać izderao na mene, nije mi ništa bilo"
" Trebala si ga lupit šakom"
" Znam mene morala sam al kad sam ga krenula jos jednom naišao je njegov sef i odvoio me od njega aaa da vidis kako je zgodan" opet ja o njemu, uff
" Kako se zove?"
" A ne znam ali izgleda kao oni sa naslovne strane magazina" več ga zamišljam na naslovnici playboy časopisa, samo u boxericama i sexy tijelom
"kog magazina, mozda je glumac" kroz smijeh je rekla
" A daaj ti mene zezas"
" Ne zezam" uozbiljila se
" Jesil slobodna idemo na rucak?"

"za tebe srce uvijek"
" Za pola sata nas omiljeni restoran?"
" Vazi mala, vidimo se"
" Ljubim"

Prekinula sam vezu i uputila se prema našem omiljenom restoranu Limanu a ujedno i najboljem u Londonu.

Idem prema tatinoj firmi, rekao mi je da moramo ozbiljno popricat, nadam se da nije nista strasno, zadnji put kad je ovo rekao ja i Chris smo otisli na godinu u Dubai. Nikad nam tata nije rekao zasto samo da je tako moralo biti. Ulazim u firmu, cuvar me pozdravlja, svi me znaju ovdje i navikli su da cesto svracam. Idem prema tatinom uredu, ali me njegova tajnica zaustavlja "Gospodin Grimes je trenutno na sastanku" ok" za kolko h se zavrsava sastanak" " za 15 minuta se zavrsava sastanak" ljubazno mi govori " u redu sacekat cu ga ovdje"
krenem u njegov ured " u redu gospodjice, zeliteli sta popiti" "ne hvala" rekla sam "ako vam sta zatreba tu sam" " u redu" i usla u njegov ured. Na stolici je sjedio on zamisljen gledao je u neke papire. " zdravo tata" prisla sam blize, ostavio je papire i ustao " o pa to je moja divna kcerka" povukao me je u svoj zastitnicki zagrljaj pun roditeljske ljubavi.

Ja:" O cemu si hjteo da pricamo" upitala sam pomalo zabrinuto
Pokazao mi je da sjednem, sto sam i uradila a on je zauzeo svoju poziciju preko puta mene, uzeo me za ruku " ti znas Emily da je tata uvijek zelio sve najbolje za tebe" ovo je cudno " znam tata"
 " i ucinit cu sve da budes najsrecnija na ovom svijetu"
" Zasto sada tako pricas tata" zabrinuto sam ga pogledala
" Obecaj mi da se neces ljutit...... Morao sam ovo uradit"
" ne mogu obecat da se necu ljutit jer ne znam o cem je rijec"
" Dogovorio sam ti brak" hladno je rekao a moj se svijet preokrenuo naopacke, ustala sam i glasno rekla " MOLIIM" on se zajebaje sa mnom
"smiri se kceri"
" kako da se smirim nije ovo 12 vek da ti mene udajes i dogovoras mi brak"
" to sam ucinio za tvoje dobro i morao sam"
" Koje dobro nasao mi muza"
" ovo je sada trenutno najbolje za tebe"
MOLIIIM "otkud ti znas sta je najbolje za mene"
" ja te najbolje poznajem i ovako ce biti"
" Nemas pravo to da mi uradis"
" ja sam ti otac i imam pravo na sve"
" e pa ja nemam 3 godine nego vise od 18 sto znaci da sam PUNOLJETNA I JA ODREDJUJEM SVOJ ZIVOT A NE TI" ljutito sam rekla

Udario je sakom od sto " ja sam ti otac i radit ces ono sto ti ja kazem svidjelo ti se ili ne" stegnula sam sake u pesnice i rekla......