*Disclamer, sva imena su izmišljena. Nije za osobe ispod 18 godina.*
Ova knjiga posvećena je svim mladim djevojkama koje su ikada zavoljele nekoga tko im može biti tata. Niste same.
.
.
"Ajde, 'oćemo zvat Bolt? Već je 23:15. Tko zna kad će doć", čula sam glas iz boravka koji je pripadao mojoj najboljoj prijateljici Leni.
"Evo, samo da piškim", odgovorila sam iz kupaone.
Lena i ja se družimo već 17 godina. Najbolja mi je prijateljica otkad su se naši roditelji upoznali na plaži u Biogradu kada je ona imala tri, a ja četiri godine.
Ove godine smo si kao nagradu za svoje akademske uspjehe odlučile uplatiti putovanje na Mykonos sa jednom slovenskom agencijom za mlade. 8 dana. All inclusive. Dnevne i noćne žurke. Tko preživi pričat će.
" Tu je za dvije minute, ajde izlazi", viknula je.
Jedva smo nekako uspjele iznesti dva kofera koja su pojedinačno vjerojatno teži od nas dvije zajedno ali mi smo jake i neovisne žene.
" Jebem ti mater i ovoj vreći za spavanje, stalno mi se plete oko nogu, gledaj sad kad flisnem", rekla sam pokušavajući u isto vrijeme gurati kofer niz stepenice, imati ruksak na ređima i u rukama termo torbu s hranom i vreću za spavanje.
Naime, idemo autobusom za Anconu gdje se trebamo ukrcati na trajekt i voziti se narednih 20 sati do Grčke. Naravno da kabinu nemamo, spavat ćemo na palubi.
"Stara, prestani kukat bacit ću te pod ovaj taksi. Šta te boli kurac, ionako ćemo već u busu upoznati neke momke da nam ponesu kofere hihi", smijala se je moja Lena koja je otprilike bila nabrijana na ovo putovanje otprilike od kad smo ga i rezervirale.
"Gospode šta sam ti zgriješila da si me osudio na ovu osobu", promrmljala sam.
Grad je bio prazan, tako da smo od mog stana gdje smo se spremale do King Crossa odakle smo kretali došli kroz nekih 15ak minuta. Naravno da nas je vozio neki Abdul. Krasno.
U svakom slučaju, točno u ponoć ukrcale smo se u autobus. Govora o spavanju bilo nije, adrenalin je bilo kakav odmor u korijenu prekinuo.
.
.
.
"Cure, jel pijete pelin?", čula sam kako govori dečko koji je sjedio u našem redu, sjedalo do nas. Little did he know da bismo i rođenu majku prodale za bocu Badelovog pelina.
Nasmijale smo se i rekle da da, a nismo došli ni do Lučkog prije nego što nam je čaša bila do kraja puna pelina i kole.
"A sladak je", šapnula sam kroz par minuta i gurnula Lenu u rebra.
"Jel se ti drogiraš pitam", rekla je praveći facu kao da nešto smrdi.
"Ma odjebi ti, nije Hercegovac pa tebi ne paše smrade"
"Pa dobro, i to je istina", smijala se
Uskoro su neki dečki počeli puštati muziku na zvučnik. Gospode, ne vozimo se ni 20 minuta.
"Ovo će biti jako fun", pomislila sam i otpila guc pića.
Atmosfera u busu je bila odlična, upoznale smo se s ljudima s kojima dijelimo bus i duboko u sebi znale smo da ćemo sljedećih tjedan dana prepričavati unucima.
" Ekipa ekipa, ajde sekundu samo prije nego što se ovo otme kontroli", na mikrofon je rekla frčkava brineta.
"Bok svima, ja sam Tea i animatorica sam ove agencije. Budući da je ovo slovenska agencija, našeg vodiča ćemo pokupiti na ulazu u Ljubljanu. Odrasli ste ljudi, ne moram vam govorit pravila ponašanja u busu. Ja sad idem nastavit piti, a vi ako šta trebate dođite do mene", nastavila je.
.
.
.
" Seko, mene ovo malo hvata", rekla sam Leni nakon jedno tri čaše pelin kole.
" Ti si stvarno teška penzija, šta sam koji kurac i išla s tobom. Mala, nema stajanja, znaš ti di mi idemo? Bog pomogao našoj jetri narednih 8 dana", trkeljala je Lena.
" Dobro, aj začepi, idem probat malo prispati", preokrenula sam očima.
Dugo sam se prevrtala po sjedalu no san na oči nikako da dođe. Nije pomagalo ni to što su oko mene treštale pjesme. Znala sam da ako malo ne prispem, dušu ću ispustiti na putovanju. Ali dobro, ne želim grintati, na putovanju sam s ljudima gdje je prosijek godina 22. Normalno da će bit dar -mar.
Taman kad sam uspjela utonuti u onaj prvi san, autobus je naglo zakočio i stao.
"Dobro koji kurac sad, šta je ovo", iznervirala sam se.
" Ne znam, staje na pumpi, nije valjda da pauzu već pravimo", rekla je Lena
" Ma nabijem ih", promrmljala sam.
Prošla je koja minuta dok smo čekali da vidimo šta se uopće dešava.
Prekretala sam očima, no u toj aktivnosti me prekinuo zvuk cipela i lupanja po autobusu.
Podigla sam pogled. Prva greška.
"Jebote", izgovorila sam tiho.
Ovaj čovjek je bio visok jedno 190 centimetara, a čak i kroz duksu se moglo vidjeti da je ekstra utreniran. Tamna kosa i crne oči davale su mu na nekom bezobrazluku i tami koje ne mogu objasniti. Nisam mogla procijeniti koliko godina ima, ali svakako se vidjelo da nema ni 22,23. Rane tridesete, rekla bih. U svakom slučaju, bio je fizički od glave do pete onakav tip kakvog sam uvijek zamišljala pored sebe. A ja, poput neke tinejdžerice koja prvi put vidi lijepo muško. Besramno sam zurila.
"Daj,Irina, zatvori usta, neugodna si", gurnula me Lena ramenom.
Moj nepoznati muškarac uzeo je mikrofon i rekao : "Dobro veče ili jutro svima, ja sam Jakov i bit ću vaš vodič narednih 8 dana. Pustit ću vas da sad spavate pa ćemo se ujutro svi upoznati i popričati. Do tad, ako netko nešto treba, dođite do mene."
"Leno, s ovim čovjekom će se nešto dogoditi", promrmljala sam. I bila sam u pravu.
.
.
.
A/N :
Pa ekipa moja hej! Dugo me nije bilo, no evo sticajem nekih okolnosti dobila sam ekstremnu inspiraciju pretočiti jednu priču u djelo. To djelo možda bude i šit, vidjet ćemo, odnosno vi ćete procijeniti a ja vam ostavljam srce na pladnju.
Nadam se da će vam biti zabavno čitati, niste svjesni šta vam slijedi :)
Volim vas i ostavite mi puno usputnih!!
Much love,
S.
YOU ARE READING
Malena
RomanceOna je mlada i perspektivna studentica, on je biznismen koji nikada nije odrastao. vrijedi li uopće započinjati nešto što je u startu osuđeno na propast ili će ipak zakoni privlačnosti i zakoni srca biti jači? Može li se grijeh opravdati vatrom?
