Malena

Mamma Mia Summer

" Isuse jedva čekam da se istuširam kunem ti se", rekla sam čekajući da Lena otvori vrata sobe 552.

Napokon smo se dokopali hotela. Ne osjetim više leđa koliko su mi utrnula od puta. Da ne spominjem da sam sva uznojena i nikakva. Fuj.

" Ajde tuširanje, pa bi mogle malo odspavat"

" Ne da bi mogle, ako ne legnem ne znam kako ću preživjet party navečer.

Ušle smo u hotelsku sobu. Ogromna je. Iako su nas plašili da Grčke kategorizacije hotela i ostalih turističkih smještaja nisu ni približne kao kod nas, bile smo zadovoljne. Zato smo i nadoplatile za hotel od 4 zvjezdice, a ne 2.

"Oho, lijepo", rekla sam kad sam ostavila kofer i odrškrinula zavjese na prozorima koje su otkrile ogroman balkon. Dakle ovdje će bit debrief nakon burnih noći uz cigaricu. Lajkam.

"Ajde odi ti prva pod tuš. Ja ću sklopiti oči na sekundu dok ti ne obaviš pa idem ja. Nemam snage ove sekunde", Lena se bacila na krevet.

Say no more.

Otvorila sam kofer, pokupila sve što mi treba i ušla pod tuš.
Napokon. Vruća voda slijevala mi se niz tijelo i opuštala me. Mislim da nema lijepšeg osjećaja od ovog nakon dugog puta.
Obrisala sam se, presvukla u pidžamu i vratila se u sobu.

"Jebote stvarno piše da se wc papir ne baca u školjku", rekla sam kad sam se vratila u u drugi dio sobe Leni.
" Ziher jebote, daj kako ćemo mi to".

Najveći kulturni šok ikad smo doživjele kad nam je Jakov još po putu rekao da se u Grčkoj WC papir ne smije bacati u školjku, već za to služe kante pored iste. Navodno jer još uvijek imaju antičke cijevi pa da se ne zaštopaju. Užas.

" Ajde, idi se ti tušnut da možemo ugasit svjetlo i odmorit", rekla sam i bacila se i ja na krevet.

Bilo je oko 17 sati. Prije 11 nećemo u klub. Imale smo apsolutno dovoljno vremena da dođemo malo k sebi prije nego se budemo trebale početi spremati.
Lena je mrzovoljno ustala i otišla u kupaonu.
Ja sam za to vrijeme obavila pozive mami i tati da im se javim da sam živa i zdrava da ljudi ne umru od brige. Imala sam tu naviku još od kad sam kao počela sama putovati, a to je bilo vrlo rano, već sa nekih 12 godina.

Vratila se, a mi smo ugasile svjetlo i utonule u carstvo mirišljavih hotelskih jastuka i udobnog kreveta.

.
.
.

" Ustaj, kozo, 9 sati je", rekla sam češkajući Lenu da se probudi. Valjalo bi nam se krenuti spremati ako mislimo uhvatiti stol u klubu.

"Aaa ne", promrmljala je i pokrila glavu jastukom, no ipak se sjetila da žurku ne želi propustiti i nekako ustala.

" Poslala mi je Marta poruku, pita hoćemo li do kluba s njom i Janom", rekla sam

" Pa može, što da ne.

Marta i Jana su bile cure koje smo upoznale još u busu na nekom stajalištu prije Italije. Bile su simpa curke, iz Zagreba su a i same su na putovanju jednako kao i nas dvije. Pa zašto ne, bar nek s njima idemo dok se još ne upoznamo s ljudima.

Ubrzo smo se upustile u akciju kako od klošarki koje su putovale skoro 2 dana napraviti prepičke u sat, sat i pol vremena. Bilo je žestoko i teška borba, ali smo nekako uspjele.

Dvije žene kad se zajedno šminkaju, to vam je gori nered nego kad se vrtićanci igraju pa razbacaju igračke svuda. Ali je jednako tako i zabavno. Ono što možda najviše volim kad putujem s njom, najboljom prijateljicom, je činjenica je da je moj kofer i njen kofer. I obrnuto. Sve je naše, uzmi šta hoćeš.

Nakon cijele te borbe, napokon smo zakopčale svoje haljine, pokupile torbice i izašle iz sobe.
Pred recepcijom hotela našle smo se s našim novim prijateljicama.