skrivena ljubav

neuzvraceni osjecaji

Lana je u zdravoj vezi s najboljim nogometasem i deckom kojeg svaka cura moze sanjati. Robi i lana su savrseni par, kao prst i nokat, ubijek zajedno. Tko bi zamislio da jedna igra skrivaca moze Lani promijeniti cijeli svijet? Mozda pravo mjesto, pravi tren, a mozda i prava ljubav.

Bio je red na lanu da zmiri. Klara odose na njihovo mjesto, ne razmisljajuci da ona to mjesto vec dobro zna. "100! Ko se nije skrio magarac je bio!" Viknula je lana, ponosno, uvjerena da ce naci sve. Prva je bila paula. Sakrila se u visokij travi, cekajuci da lana ode dalje. Cekala je prsvi trenutak, i onda: BAM! borba. Paula trci svom svojom snagom, dok lane nema na vidiku. Lana je bila na drugom mjestu, i samo je cula "PIPAK ZA MENE" paula i hana, koje su se upikale u isto vrijeme. Sjele su na cestu i strpljivo cekale druge igrace. Lana je bila previse fokusirana da ih uopce cuje. Uputila se na svoje mjesto i samo cula: "light it up like dynamite" melodiju, koja se cula iz daljine. Lana je odmah znala o kome se radi. "Znam da si tu" ali nazad je dobila samo pauziranje pjesme i potpunu tisinu. Klara cuci, srce joj kuca brze neko dok slusa bts, mozda od stresa, a mozda..."EVO TE" uzvikne lana. Okrenila se, i htjela krenuti, ali ju klara povuce za ruku. "Pliz nemoj ja uvijek zmirim." Kaze klara tiho i ocajno. "Daj mi neki dobar razlog, i razmislit cu." Klara je samo usutila, neznajuci sto reci, ali je lana samo nsstavila. "Jesi vidjela mozda gdje je robi? Zelim njega naci da ga se odma rijesim" kaze joj lana, polako se spustajuci u sjedeci polozaj. "Mislim da ne. Zasto? Jel nesto opet krivo napravio?" Upita klara, zabrinuto. "Ma nista, samo..." "Samo?" "Samo je glup." Uzvrati lana ljutito. "Nesto s njim u zadnje vrijeme nije u redu. Kao da se udaljava. Stalno je s tim leonom, uppce ne odgovara na poruke. Ne pise mi vise ni laku noc, ni volim te, mislim da je samnom samo zato sto mora biti." Lana krene, uzrujano. "Mozda on nije pravi za tebe, lana." Kaze klara, s pogledom koji ubija, u nadi za odgovor. "A sto mislis, tko onda je?" Upita lana, sa znatizeljom. Tisina. Osjetila se tenzija u zraku. Osjecaji su se vijorili na sve strane. Nisu razmijemile ni rijec, ali kao da su razmijenili sve. "Hajdemo nazad. Vec smo predugo tu." Kaze lana, prekidavsi neugodnu tisinu. "PA DOBRO DI STE VI DO SAD??" vikne ana. "Cekamo vas vec 15 minuta" nastavi deki. "Svi smo stigli osim..."
"Leon i robi." Uzvrati lana, sa razoraranjem u glasu. Idemo ih pricekati pa nastavljamo dalje.