1. 𝕊𝕌𝔻𝔸ℝ 🛠️

39 4 4
                                    

ℝ𝕒𝕦𝕝 ℂ𝕠𝕣𝕥𝕖𝕫

Sunce je bilo prilično visoko, intenzivno je sijalo na ulicama El Ravala, stvarajući jasne senke koje su se kretale duž zidova zgrada. Nadlanicom sam obrisao znoj sa čela, ostavljajući mrlju masnoće od ulja na koži. Leto u Barseloni je bilo sparno, posebno kada ste većinu dana provodili u garaži, okruženi metalom i mašinama. Ali bilo je nečeg utešnog u stalnom zvuku motora, mirisu ulja i benzina i osećaju alata u mojim rukama. Ovo je bio moj svet i voleo sam ga.

Trenutno sam radio na Ševroletu za kojeg me je moj najbolji prijatelj iz detinjstva Havier zamolio da pogledam a za koji mi je prethodno dostavio potrebne delove. Napomenuo mi je da će čovek sutra rano ujutru doći da ga pokupi; bukvalno sam spao s nogu radeći na ovom autu od kako ga je Havier dovezao. A pored ovog, ostao mi je još jedan izvan garaže na parkingu.

Posegnuo sam za flašicom vode i poput čoveka u pustinji, žedno iskapio nekoliko gutljaja. Osetio sam kako me majica na kratke rukave koju nosim steže oko vrata i pokušao sam puta da olabim pritisak tako što sam uhvatio okovratnik prstima i povukao ka napred. Ali bilo je uzalud. Te sam odlučio da izađem malo napolje, u nadi da će mi bar malo biti lakše jer u ovoj garaži se nije moglo disati.

Izašao sam na parking gde me je dočekao starinski, pomalo pohabani Rols Rojs — jedan od primeraka klasike u svetu automobila, ali ovaj je video bolje dane. Vlasnica, bogata devojka sa više novca nego razuma, donela ga je na potpunu restauraciju. To nije bio prvi put da je bila u mojoj garaži. Zvala se Rubi Moreno i volela je starinske automobile. Ovaj Rols Rojs je bio njen ponos i dika, poklon njenog pokojnog dede. Zamolila me je da izgleda kao nov, a ja sam joj obećao da ću dati sve od sebe da opravdam njeno poverenje. Prekrstio sam ruke na grudima kada sam začuo nepogrešiv zvuk fensi motora automobila. Moja garaža je bila u mirnom delu komšiluka, tako da je retkost bilo da se pored njih prođe luksuzni automobil. Pogledao sam prema izvoru zvuka, radoznao.

Sjajni crni Mercedes-Benz se polako pojavio, sa tako tamno zatamnjenim staklima da nisam mogao da vidim ko vozi. Auto se približavao. Bilo je jedno mesto baš pored Rols Rojsa, ali sudeći po načinu na koji se Mercedes kretao, nije izgledalo da će baš stati na to mesto.

Obično se nisam mešao u probleme sa parkiranjem drugih, ali nešto me je privuklo ovog puta. Možda je to bila sunčeva svetlost koja se reflektovala od glatke površine automobila, ili je to bio samo predosećaj. Prišao sam Mercedesu i mahnuo da privučem pažnju vozača. Prozor je bez napora skliznuo dole, a ja sam se zatekao kako piljim u čoveka koji je izgledao kao da je upravo sišao sa naslovnice modnog časopisa. Bio je neverovatno zgodan, prirodnog, prefinjenog izgleda koji je ukazivao na bogatstvo i sofisticiranost. Njegova tamna kosa bila je uredno začešljana unazad, a njegove oštre crte lica su bile istaknute parom vrhunskih sunčanih naočara na nosu. Nije imao više od 30 godina, baš kao ja. Ali videlo se da je njegova koža bila negovana raznim preparatima i kremicama, i da taj nije morao da vodi brigu o tome da li će imati dovoljno para da izgura dan. Ali nije mi delovao nadmeno, kao velika većina bogataša koji se kurče novcem ko zna kakvog porekla.

— Treba li ti pomoć? — pitao sam, pokušavajući da zvučim opušteno. Auto je izbliza izgledao još zapanjujuće, i moram priznati da me je zaintrigirao čovek koji ga je vozio.

Pogledao je u mene, a zatim u usko mesto na koje je pokušavao da se parkira. Njegove usne su formirale blagi, kontrolisan osmeh.

— Da. Nisam siguran da mogu da parkiram ovog lepotana bez nanošenja štete. Klimnuo sam glavom i zakoračio ispred njegovog automobila da mu pomognem da se parkira.
— Idi polako! — govorio sam glasno, mahajući rukama. — Okreni volan na levo. Polako.

Uradio je kako sam rekao, pažljivo pomerajući automobil napred. Sve je išlo dobro - a onda se desilo sasvim suprotno od toga. Kada je okrenuo volan, ruka mu se neočekivano pomerila i ja sam sa šokom video da je prednji deo njegovog mercedesa udario u bok Rubinog autobomila. Od glasnog udara metala u metal mi je pozlilo.

Ljubav ispod haube {1. knjiga duologije: Ljubav na putu} 🛠️ [LGBT]Where stories live. Discover now