-Matt's POV-
Prošao je sat iza ponoći.Nisam mogao spavati.Izašao sam iz kuće i sjeo na trijem ispred Lenine kuće.Lagano sam se njihao u stolici i zamišljeno gledao pred sebe.
-"Nesanica?",začujem glas pored sebe.Okrenem glavu i ugledam Lenninu mamu.
-"D-da..",odgovaram spreman ustati se.
-"Nemoraš ići,slobodno sjedni ovdje.Donjet ću ti kakao",nasmije se i vrati se natrag unutra.
Na licu mi se pojavi mali smješak.U toj ženi sam vidio majku,kad..već jedne nisam imao.A sve zbog..ugh! Onih hladnokrvnih ubojica..Namrštim se stiskavši šaku o šaku.
-"Izvoli",nasmiješi se.-"Hvala vam",zahvalim joj.Nasmijala se i pogladila me po glavi a zatim se vratila unutra.
Ljuljuškao sam se neko vrijeme,a onda osijetio sa me netko gleda.Okrenem glavu prema šumi i vidim kako se lišće pomalo zatreslo.Hvatao me čudan osijećaj.Sišao sam s trijema i transformirao se.Prišao sam šumi i osjetio miris drugog vukodlaka.Pratio sam trag i nakon nekog vremena me doveo do granice rezervata.Podalje je mjesečinom obasjan sjedio je stvor snježno bijele dlake.Lena.
'Znao sam',promislim.Krenuo sam dalje,a ona bi se trzala svakim mojim korakom.Kad napokon provirim kroz grmlje,iznenađeno podigne uši.
"Matt?",prozove me na što podignem uši.
"Lena! Što radiš s te strane?!",zabrinuto je pogledam.U trenu kad mi pokušava nešto reći,kamenje pod njenim nogama se počinje odronjavati.Sve se dogodilo u sekundi.Zacvili bespomoćno se pokušavajući uhvatiti za rub,ali sve više se odronjava pod njenim šapama.
"Lena!",skočim preko granice i u zadnjem je trenu hvatam za šiju.Čvrsto je držim gledajući kamenje kako pada u ponor.Uprem prednje šape o pod te je izvlačim upirući svaki mišić u tijelu.Bez svijesti je.Prebacim je preko leđa te uđem prijeđem ponovno u naš teritorij i zaputim se prema kući.
'Nisam smio izlaziti preko granice u ovom obliku.Prekršio sam jedno od najstrožih pravila i nije mi nimalo svejedno.Nisam smio,znam.Ali zar sam je mogao pustiti da padne i zauvijek je imati na duši? Zar da sam se cijeli život kajao jer joj nisam pomogao? S druge strane ni ona nije smjela biti na toj strani.Zašto je uopće prelazila granicu.Što je uopće radila tako blizu rubu.Imali smo sreće da se kamenje nije počelo lomiti i podamnom.'
Stajem pred kraj šume i lagano je spustim na pod.Onjušim zrak i kad se uvjerim da nema nikoga prebacim je ponovno preko leđa i tiho je odvedem do svoje kuće.Polegnem je u svoj krevet te se vratim u ljudski oblik,a zatim odlazim do kupaonice..
-Lena's POV-
Polako otvaram oči.Pogledom prođem mračnu prostoriju obasjanu blijedom svjetlošću.Neznam gdje sam ni što se događa.Uhvati me panika.Moj vučji nagon me tjera da ustanem,no nemogu.Bol u trbuhu mi neda mira i sve je veća.Cvilež mi prelazi preko njuške dok slučajno prvom i zadnjom šapom udarim o zid.
Ubrzo se pali svjetlo te okrenem glavu prema vratima.U sobi je uletio Matt samo u hlačama i polumokrom raščupanom kosom.
-"Hej,šššš...",pokuša me umiriti.Uplašeno ga pogledam i vratim se u ljudski oblik.
-"Što se dogodilo? Zašto sam u tvojoj sobi?",gledam ga sad već zbunjeno.
Matt uzdahne i sjedne do mene.-"Pa..sjedila si na stjeni izvan rezervata.Uplašila si se kad sam ti prilazio iznenada,ali si ustala i s olakšanjem me pozdravila,a onda je litica počela pucati i kamenje se počelo kotrljati u ponor,a.."
-"...a ja sam pala u nesvjest...",sjetim se dok mi trnci lagano prolaze tijelom prisjetivši se onog zastrašujućeg,a opet predivnog prizora.Matt lagano klimne glavom.Pogledam na sat koji je prikazivao 3 sata ujutro.
-"Trebala bih poći",odgovorim.Pokušam ustati,ali nešto me ponovno zaboli u trbuhu.Namrštim se prislonovši ruku na mjesto boli te me sad zapeče.-"Jao..",zajecam.
-"Što se dogodilo? Boli te?",upita me.Klimnem glavom te pokušam ponovno ustati,ali bol je samo gora.-"Čekaj..",ustane i stane pored mene.Desnom me rukom obgrli oko leđa,a ljevom oko nogu.-"Što radiš?",upitam zbunjeno.
-"Nosim te do kupaonice",produži do kupaonice te me posjedne pored umivaonika.-"Podigni majicu",pogleda me u oči.-"MOLIM?!",zapanjeno gledam.Matt se tad sagne i izvadi nešto iz ormarića.-"Kažem podigni majicu..",ponovno ustane sa smješkom na licu.-"Da ti zamotam ranu.",nasmije se pokazavši mi zavoj.Namrštim se te ga udarim u rame.-"Čemu to?",smije se.-"Znaš ti",odgovorim malo se nasmijavši,no bol me ponovno presječe.
Matt se pomalo smrkne te mi lagano podigne majicu do grudi.Neugodnost me obuzme cijelim bićem i sad osjećam crvenilo u licu.Spustim pogled na svoj trbuh i ugledam teške modrice i velike ogrebotine.-"Nije tako strašno",prokomentira te uzima ručnik i natapa ga hladnom vodom.Lagano prelazi preko mojih ogrebotina i rana te ispire krv.Pri svakom njegovom dodiru moje tijelo polako uzmiče.-"Nemoj reći mojima,molim te.",tiho mu kažem ne mičući pogled s trbuha.-"Lena..znaš da je to jedno od najstrožih pravila..",uzdahne polako omotavajući zavoj.-"Znam.I ja sam kriva.Ali molim te,nemoj im reći",zamolim ga.-"Naravno da neću,meni možeš vjerovati.",odgovori dok zamata zadnje centimetre zavoja.
-"Gotova si.Probaj možeš li hodati"
Ustanem te polako hodam prema vratima.Osijećaj je puno bolji i ugodniji.-"Uredu je",odgovorim dok kružim po prostoriji.-"Nemoj zaboraviti da zavoj mora biti uvijek dobro zategnut",govori mi.Stajao je prekriženih ruku na golim prsima i gledao u mene.-"Hvala ti",nasmijem se te mu pružim šaku.On udari svojom šakom lagano u moju te se nasmije.-"Laku noć",pozdravim ga te polako izađem iz kuće.
Pogledam uokolo te odlazim do svoje kuće uvjerena da nema nikoga.Ulazim unutra i tiho se ušuljam u svoju sobu.Obučem piđamu te zategnem zavoj.Odlazim u kupaonicu i obavim higijenu a zatim umijem lice.Pogledam se u ogledalo i prisjetim se cjelokupne situacije.Pred očima mi je onaj predivan,ali istovremeno stravičan ponor.Protresem glavom te se vratim u sobu i legnem u krevet.
Hvala Bogu,sutra je subota.
-Eto ga :)
I hope you guys like it! Please vote and comment,it means a lot to me,love you guys :) ❤
