-,,Lena,zakasnit ćemo..",Jacob me dozvao i prije nego je uspio otići,ja sam izašla iz svoje sobe.-"Brza si",nasmijao se i uzeo torbu te izašao van.U kuhinji su bili moj otac i majka.Nakon što sam ih pozdravila,izašla sam van gdje se Jacob zafrkavao uokolo sa ostalim dečima iz rezervata.Rezervata? Da,rezervata.Imam indijansku krv i ponekad se vrlo strogo pridržavamo tradicije,ali u zadnje vrijeme ne tako mnogo.Jedina sam cura u rezervatu,ostali su samo dečki koji me ponekad zafrkavaju i tad se samo želim odseliti,ali Jacob,moj brat ih obuzda i ponovno mi vrati osijećaj one velike tajne koju svi mi čuvamo....
*FLASH BACK*
Legenda kaže da su prije mnogo godina rat vodili vampiri i vukodlaci.Mrzili su jedni druge iz dna duše.Nikada se zapravo nije znalo zbog čega.Meni je moj otac pričao da smo mi rođeni da spasimo zemlju od tih "nametnika",da spašavamo ljudski život od ubojitih zuba vampira.
Moja vrsta ima očnjake,velike oči,izvrstan njuh,osjetljiva osjetila..Dečki i ja u rezervatu smo drugačiji,mi se transformiramo u velike,krznene četveronožne čuvare koji bdiju noću samo kako bi zaštitili jedni druge..
Mi čuvamo našu tajno pod ključnom riječju,Vukodlak.
*BACK TO REALITY*
-"Hej Lena! Matt bi te nešto htio pitati",Jason,jedan od dečkiju kojima sam uvijek na piku mi je doviknuo,na što sam samo preokrenula oči i ušla u auto.On će naći sve i jedan način samo da me zadirkuje i isprovocira.U zadnje vrijeme mi stvarno ide na živce i fali mi samo malo da ne puknem..Jacob je pogledao Jasona ispod oka te ušao zamnom i zapalio auto.-,,Um..Lena..znaš da se moraš suzdržavati u takvim situacijama..",rekao je Jacob dok je vozio do škole.-"Znam..nije mi prvi puta..",rekla sam prisjetivši se napada na nekog dečka koji me zadirkivao,a ja sam ga udarila,bacila se na njega i zaokrenula mu ruku.Vjerujte mi,nije dobro završilo...
* * *
Ubrzo smo stigli pred školu gdje me čekala moja najbolja prijateljica Hanna.-"Hey",zagrlila sam je.-"Pročule su se glasine da nam u školu dolazi neki novi dečko,što misliš,jeli to istina?",pitala me sa malim smiješkom na licu dok je gledala u smijeru školskih vrata.-"Pa..sve je moguće",rekla sam sa smiješkom i tad se oglasilo zvono...
Nakon prva 3 sata,došlo je moje najdraže vrijeme,ručak! Hanna i ja smo se zaputile prema kantini te sjele za naš stol.Prema nama je dolazila Michel.Michel je djevojka koja je krenula u našu školu prije možda kojih 2 mjeseca.Stvarno je draga osoba i ima veliku zainteresiranost za hip-hop ples.Prvi puta kad sam je ugledala,moja su osijetila na trenutak podivljala,bez ikakvog objašnjenja.Ostala sam zatečena što mi se tad dogodilo i dan danas ne mogu dokučiti što se zbilo.-"Hej",rekla je te sjela nasuprot mene,pored Hanne.Odjednom,moj puls je počeo snažno pulsirati iz neobjašnjivog razloga.Snažno,ali neprimjetno sam stisnula zapešće kako bih ga malo smirila.Cure nisu primjetile ništa,srećom.Nakon nekog vremena,pogled mi je zalutao u desno gdje je za stol sjedao jedan dečko.Kestenasto smeđih očiju,istaknute čeljusne kosti,tamne i na prvi pogled raščupane kose.-"Ah tu je..",Michel je izustila na što sam se trgnula i pogledala pomalo zbunjeno prema njoj.-"Tko je on?",pitala sam pogledavši ponovno prema njegovom pomalo namrgođenom licu.-"Zayn,moj brat."
