Mišljenje (otvoreno)

Stockholm Syndrome (-Knock_Knock-)

Ime priče je vjerojatno jedno od najoriginalnijih imena koja se mogu vidjeti ovdje na wattpadu. Moram priznati da ni sama nisam znala što znači, ali me užasno zainteresiralo pa sam istražila malo na internetu. Sviđa mi se što praktički odaje radnju, ali laicima poput mene koji nikad nisu čuli za taj sindrom ništa ne znači. Dakle, sve pohvale za odabir imena. Kao i uvijek, napomenut ću da mi se ne sviđa što je ime na engleskome. Mislim da bi bilo logično da naziv priče odgovara ostatku pa bi to bilo - Stockholmski sindrom. Detaljno objašnjenje zašto je bolje koristiti vlastiti jezik sam dala u prošlim dijelovima pa da ne duljim: zbunjuje strane čitatelje i nema smisla. Kad smo kod imena, definitivno zaslužuješ pohvalu za to što apsolutno svaki nastavak ima svoje ime. To ne samo da je originalno, već pokazuje i tvoju kreativnost, kao i trud koji ulažeš u ovo što radiš. I najvažnije od svega: to je učinilo priču tvojom - dala si nam dio sebe. Opet, imena su na engleskome, ali nema veze.

Za opis si upotrijebila fantastičnu rečenicu - Rođeni smo da umremo. Znaš, sviđaju mi se autori koji koriste jake poruke jer se upravo po tim porukama prepoznaje razlika između amatera i profesionalaca. Dok čitam priču mogu zamisliti istoimenu pjesmu Lane Del Rey koja totalno odgovara ambijentu same priče. Ne znam čak je li opis pisan prema pjesmi, ali nije ni bitno. 

Sviđa mi se što si na početku objasnila naslov priče i kakav je to uopće sindrom, s obzirom na to da njegova pojava nije učestala. Kad to kažem, mislim da nije poznat kao neke druge psihološke pojave. Dakle, bravo na objašnjavanju ovoga. Izgleda glupo što uopće hvalim ovo, ali ne bi vjerovala koliko autora ne objašnjava ovakve nepoznate stvari i koliko rupa njihova priča ima zbog ovoga. Prije samog čitanja priče i bilo kakve informacije o tvom pisanju i stilu (pišem odmah dok čitam), imaš pohvalu za odabir teme. Također imaš jedan veliki plus što se tiče samog područja psihologije jer je ovakva tematika i meni draga. Ne znam koliko si se upustila u istraživanje jer kažem, još nisam pročitala ništa, ali sam odabir ovakve teme zahtijeva pripremu prije samog pisanja. Tako da je to još jedna dobra stvar.

U prologu si me prilično impresionirala. Sviđa mi se personificiranje crne boje, pozornost koju joj daješ kao i različita tumačenja te iste. Taj dio teksta definitivno tjera na razmišljanje, a također i odgovara samoj tematici. Odlično uklopljeno, posebno rečenica Sve je veliko ništavilo. Doista dobra ideja. Nadalje, imam dva savjeta za tebe u vezi tog teksta:

1. Promijeni vrijeme druge rečenice. Cijeli tekst je u sadašnjosti jer koristiš informacije kao opće činjenice pa tako i tu rečenicu, stoga nema smisla da je ona u prošlosti. Zla bića imaju prljavu crnu dušu i to će uvijek biti tako. Upotreba perfekta u toj istoj je dakle pogrešna. Totalno sitna greška, ali kad je već tekst toliko dobar, neka bude savršen.

2. Izbaci ponavljanje o dušama u drugoj i trećoj rečenici. Nakon druge rečenice koja je super uklopljena, ta treća je nepotrebna. Već si rekla da ljudi imaju crnu dušu, i to oni zli tako da ponavljanje kasnije nema smisla.

Dakle, cijeli taj tekst na početku je odličan, ali ne zaslužuje titulu prologa. Ovo je samo nekoliko super složenih rečenica, ne nekakva scena, opis; bilo što što zaslužuje naziv Prolog. Sada je to malo nezgodno kad već imaš komentare i glasove na tom dijelu, ali mislim da bi bilo bolje da je taj dio uklopljen u prvo poglavlje knjige. Mogu zamisliti tvoju knjigu i ovaj tekst bi ili bio na posebnoj stranici, ili uklopljen u prvi dio kao što sam već rekla, ali daleko od toga da je to prolog. Nadam se da razumiješ što želim reći.

Apsolutno sam oduševljena činjenicom koliko si poetična. Već nakon kratkog dijela u prvom poglavlju vidljivo je da imaš talenta. Za pisanje? Još ne znam. Ali za gledanje stvari iz drugog kuta, svog kuta definitivno jesi. Totalno si o-ri-gi-na-lna. Oduševljavaš me iz rečenice u rečenicu, što rijetko kome uspijeva na wattpadu. Stvar koju radiš, a koja mi se posebno sviđa, je ta da jednu rečenicu odvojiš od ostatka teksta u novi red i ona tako dobije veće značenje.