Ona je bila drukčija.
Djevojka koja voli umjetnost.
Koja strast nalazi u čitanju, pisanju
I ponekad sviranju.
Koja voli glasno pjevati iako ima loš glas
Koju pogodi tužna scena iz knjige ili filma
I često pusti suzu zbog toga
Koja ne voli dvolične ljude
Koja mrzi nepravdu.
Iako češće tiha, izgubljena u svojim mislima
Znala je biti i glasna
Smijati se toliko zaraznim smijehom
Da bi se i drugi jednostavno počeli smijati kad bi ju čuli.
A željela je nekoga
s kim bi mogla pričati
O svemu.
I ničemu.
Nekoga s kim bi joj i tišina bila
Najljepša melodija za uši.
Željela je nekoga tko bi ju shvatio
I prihvatio takvu kakva je
Sa svim njenim manama i vrlinama.
Jer to je bila ona
Ponekad nasmiješena
A ponekad tužna
Djevojka koja je svijet gledala
malo drugačijim očima...
YOU ARE READING
Druga strana mjeseca
PoetryKao što mjesec ima dvije strane, jednu koju uvijek vidimo i drugu koju ne vidimo, tako ih ima i čovjek. U ovoj zbirci pjesama i kratkih priča (rečenica) ću pisati upravo o toj drugoj strani, onoj strani koju ne pokazujemo drugima.
