Savršena idila

33 5 5
                                    


Naslonjena na prozor

pogledom je pratila pahuljice

kako se spuštaju iz nebeskih visina i

prekrivaju drveće, krovove kuća i ceste.

Svaka toliko različita od druge, toliko posebna,

tako jedinstvena.

Vratila su joj se sjećanja iz djetinjstva

kada se spuštala niz nasip na sanjkama i vrećama pritom uživajući

na svježem zimskom zraku.

Voljela je snijeg oduvijek,

tu savršenu idilu koja je ovaj svijet bar na tren

pretvarala u svojevrsnu bajku,

netaknutu i savršenu u očima onih koji su znali cijeniti i primjećivati sitnice.

Snijeg, knjiga i tišina,

bila je to za nju, savršena zimska idila.




Druga strana mjesecaWhere stories live. Discover now