Ljubav u doba kokaina

Part 1

Toplo lipanjsko jutro, prvi dan praznika... Zraka sunca prolazi kroz moje već ostarjele zastore... Bilo je oko podne, ne budim se inace tako kasno ali smo sinoćimali maturu i ostali smo do ranih jutarnjih sati. Bili smo se susreli s mnogo prepreka, ali evo nas sada to najnemirnije odjeljenje 8.d, sada više ne postoji, neke nove generacije sjedaju u naše klupe. Većina mojih prijatelja ide u škole van grada, ali ja, ovog puta, u drugu državu. Moj tata je tamo našao posao i eto, već početkom praznika, tj. prekosutra navečer idem u Hrvatsku, zemlju u kojoj imam malo rodbine i pomalo poznajem jezik. Također, tamo živi tatina sestra Klara s kčerima, a ja ću biti s djedom i bakom.
Zamalo zaboravih... Ja sam Adriana, od rujna krečem u srednju glazbenu školu. Prijatelji me zovu Adri. Imam starijeg brata Luku koji pripada mami po razvodu. Imam 16 godina i do prekosutra živim u New Yorku... Kuc, kuc... U sobu ulazi tata.
"12:30h je, čudo da sise sjetila da se probudiš", rekao je.
"Dobro je tata", rekoh.
"Idem nešto da završim po gradu, a ti pakuj kofere."
"Čemu žurba krečemo tek prekosutra, i to navečer."
"Nešto je iskrslo..."
"Ma daj... Mora da se zezaš."
"Ne... Novi šef je ipak odlučio da moramo doći dan prije da popunim formulare", rekao je.
"znači krečemo sutra navečer?"
"Ne...večeras... Sutra ujutro moram biti na poslu", slegao je ramenima.
"Ughh", prošaptala sam.
Tata je izašao iz kuće, ušao u auto i otišao. Ja sam pakovala kofere. Zazvonio mi je telefon, bila je to Sara, moja najbolja prijateljica.
"Hey, yoo...", rekla je Sara.
"Helo Sara", rekla sam.
"U shoping centar?"
"U shoping centar."
"15h"
"16h"
"Okey, see ya."
Sara i ja smo znale čitati misli.
Kad sam se spakovala, spremila sam se za izlazak s Sarom. Obukla sam bijelu majicu, crne kratke hlačice, crne štikle, traper jaknu i uzela sunčane naočale. Stavila sam malo maskare, pudera i malo sjajila. Uzela novac s kuhinjskog stola i krenula. Sara me čekala ispred centra kao uvijek lijrpo obučena. Zagrlila sam je i ispričala joj da ipak idem večeras... bila je tužna... Krenule smo u centar da gledamo što mi treba za put. Prešle smo redom sve trgovine. Kupila sam ljubičastu ogrlicu, tirkizne starke, torbicu za šminku, šminku...
Dok smo ulazile u trgovinu udarila sam u nekoga, kad sam podigla pogled ugledala sam Michela, mog bivšeg. Skulirala sam se. Prekinuli smo prije par mjeseci. A on me još moli da se pomirimo. Ali ja nisam htjela jer me je ipak prevario. Kada sam sa vratila kući Sara mi je pomogla da se spakiram do kraja.
"Adri, krečemo za 10 minuta, sve je spremno?" pitao je tata dok smo ulazili u auto.
"Da", odgovorila sam tužno mašući kroz prozor Sari koja samo što nije zaplakala.

Nadam se da ste uživali u prvom dijelu i da će te nastaviti čitati i druge dijelove. Volim vas ♥♥♥