Sinoć smo Viky i ja ostale sređene i same u sobi. Nekoliko puta pokušale smo dozvati Kretena no čak nam se nije ni preko razglasa javio. Možda je zaboravio na nas. Ma ne možda nego sigurno. Otišle smo spavati oko ponoći no ja nisam zaspala do rano u jutro jer sam razmišljala o onome što se dogodilo sinoć. Kog vraga znače one riječi kojih sam pola zaboravila?
I opet bez obzira koliko kasno sam zaspala, probudila sam se već u 7h. Probudio me ponovno onaj isti san. No sada su riječi bile drugačije. Barem mi se čini. U jednoj ladici pronašla sam bilježnicu i kemijsku olovku pa sam odlučila sve riječi zapisati.
"Annalys!... Pomozi...U najdaljem uglu sobe u kojoj se nalaziš... Tamo je... Ono što će ti pomoći... Da izađeš...Moraš uspjeti..."
Pomislila sam da su to samo snovi no kada sam pročitala sve od riječi do riječi pomalo nesigurno sam odlučila krenuti prema najudaljenijem uglu sobe. No pošto baš i nisam sigurna koji je to dio odlučila sam otići u prvi ugao pored vrata. U tom uglu nije bilo apsolutno ničega. Zatim sam krenula u drugi ugao s jedne strane balkona no ni tamo ništa. Već kada sam pomislila da sam poludjela u trećem uglu sobe nešto mi je privuklo pažnju. Na podu je bio mali crni svjetlucavi papirić. Prišla sam mu i čim sam ga podigla hladan znoj me oblio i počela sam drhtati bez obzira što je u sobi trenutno preko 25 stupnjeva. Odjednom zabljesnula je plava svijetlost i počela su se pojavljivati slova. R.I.J.E.Š.I...Z.A.G.O.N.E.T.K.U... Aha znači moram riješiti zagonetku. Ali kakvu zagonetku? Gdje je uopće?
U trenutku kada sam se to zapitala pažnju mi je ponovno privukao papirić koji sada više nije bio crn već crven.
Uzela sam ga i otvorila.
Nije crven nego crn, oštar kao ružin trn.
Zelen kao livada, oko tebe je svuda.
Mlad kao mjesec, sjaji kao zvijezda. U rukama jednog zlog čovjeka.
Tko je, što je, moraš znati.
On će tvoje moći otkriti.
Dva zelena smaragda, ti se pitaš gdje su sada...
U papirić je bio zamotan i srebreni prsten sa smaragdnim okom u sredini. Stavila sam ga na prst i ponovno pročitala zagonetku. O kakvim moćima ova zagonetka govori?
Nije crven nego crn, oštar kao ružin trn... Što bi to moglo biti? Što je crno i oštro... Hmm... Zamislila sam se i pogledala prema bijelom ormariću u kutku sobe.
Odjednom mi je sinula ideja da pregledam sve ladice ormarića. Otvorila sam prvu i u njoj našla samo hrpu papira i bilježnica. Zatim drugu u kojoj se nije nalazilo apsolutno ništa. Bila je potpuno prazna. U trećoj mnogo kemijskih olovaka i flomastera. A u četvrtoj ponovno ništa.... Baš kada sam je krenula zatvoriti nešto mi je privuklo pažnju....
A/N
Molim komentare... I vote
Ly
