Epilog

127 13 2
                                    

Spremala sam svoj kofer kod kuće te sam se nadala da sam sve stavila unutra.Stavila sam sve najpotrebnije.Odjeću,obuću,malo kozmetike to je večinom bilo to...Imala sam dva kofera i dva ruksaka.Sišla sam dolje u kuhinju gdje je bila i mama.Mama,ja idem do Lukea pomoći ću mu spakirati kofer,onda polako idemo na put,vratiti ću se po kofere.-Obavijestila sam mamu,Ok Ev.-Nasmiješila mi se te sam otišla.Tu si!-Viknuo je veselo Luke.Bilo je već 13 sati.Cure i ja krećemo u LA navečer oko 18 sati...Idemo sa našim novim tour busom.Da,imati ćemo pola godine turneju po cijeloj Americi.Sutra već imamo prvi koncert u LA-u.Kažu da ćemo bolje ići pod večer jer je onda manje vruće...Jedva čekam kada ćemo biti u tour busu jako sam sretna zbog toga...U njemu će biti TV-a,kupaonice,frižidera svega...

Sa druge strane ja sam i sretna i nesretna.Sretna sam zbog toga što ćemo cure i ja imati prvu turneju moći će nas ljudi čuti uživo i stvarati ćemo nove pjesme odradit ćemo koncerte...A uz to ćemo preputovati puno,vidjeti ću gradove koje još nisam...A sa druge strane sam nesretna jer se rastajem od Lukea,nećemo se vidjeti pola godina 6 mjeseci,jako me žalosti to s druge strane,ovo mi je najbolji i najgori dan u životu...Kažu da se nećemo vratiti ni za Božić jer nam je turneja prepuna koncerata a i za Božić imamo Božićni koncert...Pa idemo spremiti moj kofer?-Trgnuo me Luke od misli.Mhm?-Promrljala sam.Idemo spremiti moj kofer?-Upitao me zabrinuto.Da idemo.-Nasmijala sam mu se.Dobro si?-Upitao me Luke u čudu.Sve ok.-Rekla sam mu da se ne brine.Otišli smo u njegovu sobu te smo počeli vaditi stvari iz ormara.Jasnije,Luke je vadio stvari iz ormara a ja sam slagala odjeću i pakirala kofer.On je isto imao 2 kofera i jedan ruksak.Odjednom mi se suza prolila niz lice...Luke nije to iz prve primjetio te smo dalje nastavili onim redom kako smo i dalje...Bili smo već skoro gotovi te je bilo 15 sati.Ja idem samo po slušalice dolje...-Obavijestio me je.

Ja sam kimnula glavom a on je otišao.Udahnula sam duboko te sam uzela njegovu jednu majicu te sam ju pomirisala.Njegova majica je baš mirisala po njemu...Nedostajati će mi ovaj miris punih 6 mjeseci...Opet mi se suza prolila niz lice.Ali sa su jedna za drugom tekle...Neznam koji mi je vrag što sam danas tako emocionalna...Dečki su isto u svojim sobama pakirali stvari a koliko čujem Ashley se već oprostila s Michaelom,navodno da joj je bilo tako lakše...Meni je danas jako teško,veseli me turneja i sve ali više me to muči što više Lukea neću viđati pola godine.Sve mi je toga svega jako žao i strašno me boli u srcu.Najradije bih tu sada u njegovoj sobi rasplakala cijelu rijeku,ali nisam se dala zbog njega.Da se ne brine što mi je.Odjednom je uletio u sobu te je stavio slušalice u kofer.Zatvorila sam njegov kofer te je bilo sve gotovo...Opet mi je jedna suza izmaknula...Gledala sam samo u pod.Što je Ev,nekako si danas malo previše tiha...-Izustio je Luke.Ja sam samo sjela na podu pored kreveta te sam gledala u pod.Brzo sam rukom prošla kroz lice da izbrišem suzu da Luke ne vidi.Honey...-Primjetio je.Nemoj plakati molim te.-Zamolio me.Pa kako da ne plačem muška glavo?!-Upitala sam ga te sam počela sve jače plakati.Što misliš da je meni svejedno?-Upitao me.Odjednom sam mogla čuti svoj vlastiti jecaj...Plakala sam sve bolje...Ne plači molim te honey...-Rekao mi je te me uhvatio za ruku te smo sjeli jedan pored drugoga na krevet.Molim te nemoj plakati molim te.-Njegove ruke su me obrglile te me je poljubio u tjeme.Znam da je ovo jako teško za nas...-Započeo je.Znam Luke,znam...-Rekla sam te sam dalje plakala u njegovim rukama.

Prvi puta mi se nešto takvo događa...-Izustila sam.Mrzim jednostavno to,mrzim.-Udarila sam u pod nogom.Hey,hey shhhhh...-Zagrlio me jače te me je poljubio.Očito da slava i ljubav ne idu zajedno...-Rekla sam.Ljubavi,ali što sada možemo reci mi?-Upitao me.Neznam...-Rekla sam.Ja tebe isto previše volim i zar misliš da je meni isto lako?-Upitao me te je posložio svoju glavu na moju.Luke?-Upitala sam ga podignuvši glavu puna suzama.Molim zlato.-Upitao me.Zar mi baš moramo ići na tu turneju?-Upitala sam ga.Dušo,moramo...Fanovi nas zovu....-Objasnio je.Ja sam dalje plakala.Molim te nemoj plakati,ne želim te vidjeti da plačeš,kao onog prvog dana kad smo se upoznali.Ti si sjedila na klupi i plakala si,molio sam te da ne plačeš jer je šteta vidjeti tako lijepo curu kako plače...Kada sam te prvog dana vidio,odmah me moje srce vuklo za tobom,jednostavno osjetio sam da je to to,odmah sam osjetio da ćeš ti bit moja djevojka.I nisam promašio.-Rekao je a ja sam se malo nasmijala.Znaš ljubavi,volim te i jedva čekam kada te opet vidim.Ne boj se,ovo je tek početak.Sasvim novo iskustvo.Kad god te strah i kada ne ide,sjeti se mojih riječi.I uvijek budi sigurna da ja isto mislim na tebe,sjeti se da te volim i da te ne može ničega ali baš ničega ne može biti strah.Ja znam to,znam to jer te volim,i znam da si hrabra i da ništa ne može nadmašiti.Sjeti u bilo kojem trenutku ili da si na koncertu u sred koncerta zaboraviš tekst ili jednostavno počinješ plakati sama od sebe sjeti se da te volim i budi hrabra.

Sve će biti u redu.Zapamti to.Nikada nikome te ne bih dao ni za bilo što,ti si moja ja sam tvoj i previše te volim da bih te samo tako napustio.Upotpunjuješ me.-Uhvatio me za ruku te me je poljubio.Ja sam konačno na te riječi prestala plakati i nasmijala sam se.E to,to je moja cura.-Zagrlio me.Skinuo je svoj lančić te je stavio na moj vrat te ga zakopčao.Imaj to cijelo vrijeme,sjeti se na mene i bit će ti lakše.-Poljubio me u tjeme.I love you so damn fucking much Evey.-Zagrlio me još jače.I love you too Luke.-Poljubila sam ga.Hvala ti na svemu na tim riječima,sad mi je puno lakše.-Zagrlila sam ga.Čekaj i ja imam nešto za tebe.-Ustala sam te sam izašla van iz sobe.Naslonila sam se na vrata te sam izvadila iz džepa mušku narukvicu te sam ušla nazad u sobu.Dala sam mu to u ruke te je vidio i čvrsto me zagrlio.Ja ću uvijek milsliti na tebe Ev i u najtežim trenucima.-Rekao je.Hajde idemo sada malo dolje nešto pojesti i polako krećemo...-Uhvatio me za ruku te smo sišli niz stepenice.Oooooo golupčići.-Viknuo je Ashton sav veseo.Njegov osmijeh me odmah razvedrio.Sve u redu?-Upitao nas je Calum.Sve.-Nasmijao mu se Luke.Ja sam se malo nasmijala te sam obrisala ostale suze koje su mi izmakle...Onda što ćete jesti gospodo?-Upitao nas je Ash.Od danas sam ja konobar!-Zaderao se pred nama Ash u rukama iza sa poslužavnikom a Cal je došao do njega te ga je s kuhačom udario po poslužavniku.Svi smo tako prasnuli u smijeh.Svi smo se lijepo najeli te je Luke otišao sa mnom kući da se pozdravimo.

Prije toga pozdravila sam se s svim dečkima.Ash vidimo se.-Rekla sam mu.Već ideš?-Upitao me u čudu.Jeh,mi idemo prije vas.-Rekla sam.Hajde zdravo onda Ev,nedostajat ćeš mi.-Rekao je.Meni će nedostajati tvoje šale i smijeh.-Rekla sam mu.Michael.-Rekla sam mu.Oh,Ev kako vrijeme leti.-Rekao je.Zdravo,čuvaj se.-Zagrlio me je.Cal.-Nasmijala sam mu se.Ev,nedostajat ćeš mi to znaš.-Nasmijao se.Čuvaj se i pazi volim te Ev.-Zagrlili smo se.Nedostajat ćeš i ti meni.-Rekla sam mu.Idemo?-Upitao me Luke.Idemo.-Dobacila sam.Dečki sretno vam na turneji!-Rekla sam svima.Tebi isto i curama!-Rekli su te smo otišli.Zdravo mama!-Pozdravila sam odmah čim smo ušli unutra.Oh bok i Luke je tu.-Nasmijala se.Da nego.-Nasmijao se Luke.Oooooo Luke je došao!-Zaderao se moj tata iz dnevne te je doletio ovamo.Ja sam brzo otišla gore po kofere i ruksake.Ubrzo se u mojoj sobi našao Luke te mi je pomogao nositi kofere dolje.Mama tata to je to.-Rekla sam.Tata i mama su došli do mene i Lukea.Vidjela sam mamu kako joj je jedna suza kliznula niz lice.Hajde,Ev čuvaj se,budi hrabra i bez gluposti.-Zagrlio me tata.Hvala ti tata.Čuvaj se Ev i javljaj nam se prvom prilikom!-Rekla je mama te me zagrlila.Nedostajat će nam naša mala maza.-Rekao je tata.

Bome,ovaj klipan nas je ostavio sad će nas i ova mala prdaljka.-Ruknuo je laktom tata mamu te su se zajedno nasmijali.Na kraju smo ostali sami!-Rekao je tata.Luke se samo nasmijao.Vidiš koliko te vole.-Ruknuo me je laktom Luke.Vidim hahaha.-Nasmijala sam se.Brzo sam povukla za ruku Lukea te smo došli u moju sobu da se oprostimo an miru.Luke,želim ti sve najbolje na turneji,volim te i čuvaj se.-Rekla sam mu.Ahh,Ev nedostajat ćeš mi.-Rekao je.I ti meni.-Dobacila sam.Ev,jako te puno volim i to znaš,zato čuvaj se budi hrabra i samo naprijed!-Zagrlio me.Ja sam ga čvrsto povukla k sebi te smo se poljubili za sljedećih 6 mjeseci.

Nedostajat će mi ovi zagrljaji,poljupci i spavanje s tobom.-Rekao mi je.I meni vjeruj mi.-Složila sam se.Ništa.Vrijeme da se rastanemo.-Rekli smo u isti glas.Sišli smo dolje te smo izašli van na ulicu gdje je bio i naš kombi.Cure su već bile unutra.Samo se na mene čekalo.I love you more than anything.-Poljubio me u usne Luke te sam ušla u automobila vozač je počeo stavljati kofere u kombi.Sve je bilo gotovo te smo zatvorili vrata.Mahnula sam prvo roditeljima kroz staklo a Lukeu sam nacrtala na prozor srce te se nasmijao.Opet mi je kliznula jedna suza niz lice.Gledao sam tako dugo u Lukea i on u mene tako dugo dok ga uopće više nisam vidjela.Rastanci su najteži...Raskomotila sam u kombiju bila sam pored prozora.Naslonila sam se na staklo i gledala van te razmišljala kad ću opet vidjeti Lukea i on mene...




Bez tebe-Luke Hemmings FanfictionDonde viven las historias. Descúbrelo ahora