Ovo je moja prica...

1.dio

Nedostaje li vam djetinjstvo?
Oni dani kada je sve bilo tako savrseno jednostavno...
Meni da...Cesto...

Trebala bih da opisem sebe u ovom prvom dijelu...
Ali ne mogu. Nikada nisam umjela da kazem kakva sam. Pitala sam nedavno prijateljicu o tome kakva sam.
Rekla mi je da sam naivna, tvrdoglava... Ne znam, rekla je jos toga ali ne sjecam se sta...
Nije ni bitno, valjda...

Jedino sto znam o sebi jeste da sam u dusi i dalje dijete koje se igra odrasle osobe. Mastam o nekim skrivenim svjetovima i ostinskoj sreci...
Voljela bih kada bi svijet bilo savrseno mjesto ali znam da ne to nemoguce. Ljudi nisu savrseni... Kako bi onda svijet mogao biti?
Nikako...
Nema nacina...
Ni ja nisam savrsena. Daleko sam od toga...
Bas zbog toga odlucila sam da nikada necu osudjivati ljude. Koliko god da pogrijese, postoji razlog zbog kod su to uradili...
Ljudi se ne radjaju zli... Svijet ih ucini takvim... Oblikuje ih po svojim surovim mjerilima i neki pokleknu....

A ja....Suvise sam mlada da bih mogla reci hocu li pokleknuti...
Samo se mogu nadati da cu biti dovoljno jaka....