Svi mi imamo to nešto.
Nešto što nas čini posebnima.
Nešto po čemu se razlikujemo od drugih.
Neki od nas su dobri u pjevanju, nekima pak ne ide pjevanje.
Neki su šutljivi i povučeni, dok drugi ne znaju kad treba da zašute.
Jedni su dobri prijatelji, dok drugi čak ni ne znaju šta je to prijateljstvo.
Stvarno? Šta je to prijateljstvo? Koja je definicija prijateljstva? Kako nekome postati prijatelj?
Na to vam ja ne mogu dati odgovor.
Svako od nas ima svoje, drugačije mišljenje o nekim stvarima.
Neki jednostavno ne žele da steknu prijatelje. Ljude koji bi to mogli da budu zovu smećem, idiotima i drugim pogrdnim imenima.
Neke ta imena vrijeđaju, neki će ih ignorirati, a neki će im ipak uzvratiti tolikim uvrjedama da će poželiti da nikada nisu kročili na ovaj svijet.
Ali ako ljude nešto dvanaesto zbliži, ako ljude zbliži strah, onda je to već druga priča.
Kada se nalazite na mjestu gdje prijatelji ne postoje, već samo poznanici, morate sami da se borite za svoj opstanak. Ili možete jednostavno da promijenite to.
Ova naša priča počinje na jednom takvom mjestu. Na mjestu gdje se ljudi razlikuju. Ili kad malo bolje razmislim, na mjestu gdje nema ljudi. Ili ima?
Ova naša priča počinje u kanti za smeće.
A/N
Kako retardirano zvuči. Razmišljala sam da ne postavim prolog već odmah prvi deo, jer nekako je mnogo bolji od prologa.
Anyway, nadam se da će neko da čita. :)
DU LIEST GERADE
The Boarding School
RomantikU životu punom misterije, straha i laži, teško je pronaći samoga sebe. Kada niko ne govori istinu, kada svi pokušavaju da spase samo sebe i očuvaju ono malo života što im je ostalo, ne preostaje vam ništa drugo osim jednog. Borba do iznemoglosti.
