The Past

# Chapter 1 #

-Ej mama!-čula sam Edwarda kako je ušao i kao i obično jako zalupio vratima što je mene nerviralo.

-Ajde brzo dođite u dnevnu!-derao se kao da je cijeli svijet pomro.Uvijek je voli da preuveličaje stvari.Upravo se vratio sa fakulteta i umjesto da se odmori on saziva porodični sastanak u 21h.Leo je izgleda već obavio tazgovor sa njim i sada je red na mene.

-Okej šta se ovdje događa?-upitala sam ih dok su mi se uporno smješkali.Ne znam šta je smiješno,ali ok.

-Pa mama znaš Perrie?Onu djevojku u koju sa ludo zaljubljen,ali nikako da privučem njenu pažnju?-samo sam potvrdo klimnula glavom.

-Eh mama,visiš toj djevojci je sada na parkingu ispao novčanik i na moju sreću ona to nije primjetila!-govorio je sav sretan.

-Kako to misliš na tvoju sreću?-pogledala sam njega i Lea i odmah sam shvatila šta se događa.

-Pa jesi ti normalan dijete drago!?Odmah da si otišao i vratio taj novčanik toj djevojci.Zar misliš da sada nije zabrinuta?Ajde spremaj se i vrati to!Odmah!-Izderala sam se na njega i on me poslušaO.Počeo Je da oblači svoju jaknu.

-Daj Pejdž...Pa nemoj mu to raditi...Pa znaš kako smo mi počeli...Slična se stvar dogodila i sada se njemu može istp desiti..-

-Čekaj,ja vas nikada nisam pitao kako ste se upoznali.Mislim nije da me zanima,ali ajde ispričajte!-rekao je Edward.

-Ne!Nemamo vremena za to!-glasno sam uzviknula jer ne želim da ponovno počinjem tu priču.Ne želim da se vraćam u prošlost.

-Ajde mama!Molim te.Imamo cijelu noć,a ja i onako sutra nemam fakulteta.

Inače moj Edward nije ovako tvrdoglav.Fizičkim izgledom podsjeća na mene,ali kako se svatk mijenja sada kao osamnaestogodišnjak liči i na Lea.Logično je da svaki sin moram da liči,pa makar malo na svoga oca.Osobnost imam baš kao Leo.Potpuno je na njega,ali i ne bunim se.Drago mi je da nije kao ja jer sada bi imao problema u društvu baš kao što sam i ja imala.

-Ajde ispričati ćemo ti cijelu priču,ali bez smijanja.Nećemo stići da ti sve večeras ispričamo,a taj novčanik dobro iskoristi-kada sam izgovorila ove posljednje riječi bili su iznenađeni.

.Ade da počnemo....-

Przna,tamna ulica.Kako sam ovo voljela.Potpuno je pusto i ono što je najvažnije NEMA LJUDI UOKOLO.Mrzila sam da idem na mjesta na kojima ima mnogo ljudi.Naravno kao i svaka djevojka od 20 godina voljela sam da idem na zabave,ali zabave na koje sam ja išla su posebne.Na tim zabavama su bili samo oni ljudi koje sam malo manje mrzila od ostalih.Voljela sam alkohol,ali ne onaj obični.Mislim nisam ja budala da pijem pivo kada od staraca mogu uzeti koliko želim novca i opijati se.Ima da živim svoj život po svojim pravilima i nikoga ne zanima šta i kako ću da uradim.A dečko?Pa imala sam ja veza i to dosta.U početku ih je bilo,a sada se samo neki usude pitati me da im budem cura.Ne znam zašto me se na neki način boje,ali lijepo je znati da imaš neku vlast nad svime.Spoznaja da me se mnoge osobe boje je nešto nevjerovatno.To mi je dalo podsticaj za moju dalju budućnost po kojoj će me svi pamtiti.Uvesti ću takve promjene da će svi biti oduševljene,a ako ne budu onda će morati biti oduševljeni.Malo mi je hladno,a imam još malo love.Najvjerovatnije ću otići u neki klub.Svejedno.Da se vratmo na ovu tamnu ulicu koja je mene činila sretnom.Podne je i priličo je topla,ali ja sam ipak obukla plave pantalone i crndi duks.Kosa mi je bila svezana u veliku punđu,a kapuljača je bila preko glave.Začula sam iza sebe poznati zvuk auta.Znam da sada ide nevolja.Nisam se ni okrenula,a Mark i Jackson su me već uhvatili za ruke.Ovo mi je najmrži dio jer se ja sada moram osloboditi njih dvojice i onda bježati,a trčanje je nešto što mrzim od kako sam se rodila jer sam cijeli svoj život provela trčajući i bježajući negdje.

Sada kada sam se oslobodila počela sam da bježim iz ulice kako bih došla na neko mjesto gdje je bilo ljudi jer kada bi bilo ljudi oni bi me pustili na miru.Nekako su me svi ti ljudi koje tolko mrzim uvijek spašavali,a nekada me spasu moja snalažljivost,zavodljivost i snaga.Pod zavodljivošću mislim na to da su svi muškarci isti jer samo obučeš kratku haljinu i sve je riješeno.A kada sam rekla snaga mislila sam na onu fizičku.Tukla sam se stalno kako u osnovnoj tako i u srednjoj i mogu reći da sam bila nadarena.Stigla sam na malo bolje mjesto tu prošao poneko,ali izgleda da oni još uvijek idu zamnom.Odjednom osjećam kako me udara u stražnju stanu koljena zbog šega sam pala.

-Pustite me idioti jedni!-derala sam se na ova dva glupana koja su me držala za ruke pokušavajući da me uvedu u crni kombi.Ja ne znam kako oni nisu do sada shvatili kakva sam ja.Oni misle da me tek tako mogu oteti,a znaju da do sada nisu uspjeli.Uporno mi stišću ruke i pokušavaju umiriti,ali im to niakako ne uspjeva.Koji su oni idioti.Ma dosta mi ih je više.Nemoram ja ovo trpiti.

-Jacksone dosta je bilo!-izderala sam se na njega i udarila ga ravno u lice što ga je natjeralo da padne na zemlju.Kakvi su ovi muškarci slabići mislim stvarno.Jackson je radnik jednog ljigavca baš kao što je i Mark,ali koga briga ja mogu izaći na kraj sa njima.

-Šta je bilo balerine?Je li imate nekih problema?Hhahahaha!-smijala sam im se sve dok nisam osjetila udarac u potiljak dovoljno jak da padnem na zemlju i ostanem bez snage da se branim.Osjećam kako me podižu sa zemlji i kreću prema kombiju.No u jednom trenutku ponovno padam na zemlju i odmah u sljedećem trenutku se nalazim preko nečijeg ramena i vidim kako trčimo,a iza nas ostaje Jackdon na podu sa krvavim okom,dok Mark ima krvav nos.Blago sam se nasmijala i onda je sve bilo crno.

...

-Gdje sam ja i tko si do đavola ti?-brzo sam skočila i odgurnula nekog tipa od sebe.

-Leo Hemsworth!Drago mi je!-pružio mi je ruku što sam ja naravno ignorisala.Šta on misli da je?

-Vidi ja sam Pejdž i ne zamina me tko si ti!Da hvala ti što si me spasio,ali sam to mogla i sama učiniti.I još nešto..

-Da..-

-Zbogom!-rekla sami bilo mi je drago kada sam vidjela kako sam ga ostavila iznenađenog.

Evo ga prvo poglavlje.Sada je jako bitno da komentarišete i kažete nam šta mislite.Glasajet takođe.Naravno to radite na svakom poglavlju.Pa šta kažete na prvo poglavlje i kako vam s sviđa retrospekcija?

LY S&A