Madelyn Rosalia Torres.
"Izgledaš predivno"-uskliknula je moja najbolja prijateljica Olivia koja me ujedno zagrlila. Okrenule smo se prema velikome ogledalu u mojoj budućoj sobi. Duboko sam uzdahnula jer nisam spremna na ovo. Danas se udajem za čovjeka kojeg iskreno ne poznajem, a kamo li volim.
"Ne pretjeruj"-u ogledalu sam vidjela djevojku u bijeloj vjenčanici od tila sa plavom kosom vezanom u nisku punđu iz koje je virilo par pramenova. Imala je crne oči kao ugljen koje su pospano virile iza bijelog providnog vela. Ta djevojka je umjesto blistavog osmjeha ispunjenog srećom na licu nosila sasvim mali, lažni osmjeh. Ta djevojka sam bila ja.
"O moj bože. Ti se udaješ"-za čovjeka kojeg sam vidjela svega nekoliko puta u životu.
"Ne mogu vjerovati"-Olivia, djevojka koja je bila sasvim drugačija od mene u mnogo čemu je bila moja najbolja prijateljica, možda čak i jedina.
"Ni ja"-prošaptala sam za sebe, ali me je ljepotica u dugoj, ljubičastoj haljini itekako čula.
"Gledaj"-okrenula se prema meni. Stavila je svoje ruke na moja ramena i dobro mi se zagledala u oči.
"Ti si preljepa. Danas se udaješ za čovjeka kojeg ćeš s vremenom zavoljeti kao i on tebe"-
"Olivia ti znaš da on voli drugu i da je to ne moguće "-odmaknula sam se od nje i krenula prema vratima, ali sam se u posljednjem trenutku zaustavila.
"Uvijek sam sanjala o tome da ću se zaljubiti i udati za čovjeka kojeg svim srcem volim i koji voli mene. A ne udati se za potpunog stranca. Ja ga ne volim. Ne poznajem ga. Bojim se. Što ako me bude zlostavljao ili varao. On voli drugu"-suze su mi krenule padati lagano niz obraz.
Dotrčala sam crnokosoj ljepotici u zagrljaj koja ga je vrlo rado prihvatila. Obavila je svoje ruke oko mene i krenula me tješiti. Ona je moja najbolja prijateljica i stvarno ne znam što bi bez nje.
"Šš-ššš-š-šsšs"-lagano me gladila po leđima dok sam ja ronila krokodilske suze.
"Sve će biti uredu. I ti to znaš. "-ništa neće biti uredu."Znaš da se ne moraš udati, zar ne?"-opet me pogledala svojim smeđim, mačjim očima. Ne znam zašto, ali uvijek sam bila ljubomorna na njene oči. Ona je, za razliku od mene savršena. Ima crnu, ravnu kosu do leđa, taman ten i smeđe, mačje oči. O njenoj građi da ne govorim. Čudno mi je da se cura poput nje druži sa mnom, ne savršenom tatinom princezom.
"Madelyn"-čula sam da me netko doziva. Ups! Izgleda da sam malo odlutala u neki svoj svijet.
"Da?"-upitno sam je pogledala i napravila čuvenu puppy facu što je izazvalo navalu smijeha od strane moje kume. Da,Olivia mi je kuma. Na ovako važan dan do mene mora stajati netko važan u mome životu.
Netko koga volim i tko voli mene. Ne bi je mjenjala ni za što na svijetu."Opet me nisi slušala?"-upitno me pogledala. Odmahnula sam glavom i tiho se u sebi nasmijala jer sam lagala.
"Znaš da se ne moraš udati, ako ne želiš?"-ponovila je još jednom maloprije postavljeno pitanje. Klimnula sam u znak potvrde i zatim sjela na bijelu stolicu i primakla se stolu za šminkanje. Skoro sam vrisnula kad sam se pogledala u ogledalo. Šminka mi je bila razmazana, barem maskara.Olivia se samo nasmijala.