Dnevna Doza Mene

Zubari, ortodonti...

Evo došlo meni da ja pišem o zubarima.

Znači... zubari... kao mala sam mrzila zubara. Nikad nisam htjela ić kod tog zubara jer me plašio. Svi su me zubari plašili.

Ali danas pričamo o zubarskim stvarima i njihovim jednostavno mentalno poremećenim forama.

Kako bih ja trebala vjerovat zubaru koji nema lijepe zube? To je DOSLOVNO kao da imate fitness trenera koji ima 100 kila. Dafuq?

Kako god bilo...

Ne volite li kada sjedite u onoj zubarskoj stolici i najednom vam zubar/zubarka zabljesne onaj svjetleći drek DRITO u oči. Al bitno da oni bolje vide. Ja od tog trenutka (isto kao i kad mi limun špricne u oko) počnem razmišljati o imenima za mog psa vodiča.

Još mi je bolje kada gurnu ono za usisavanje sline, ogledalce s kojim vide stražnje zube, brusilicu, veš mašinu, rog od jednoroga, kineskog zmaja i leteći tanjur u usta i počnu:

"Pa, reci ti nama, kako ti je prošao dan?"

Ja sad trebam odgovorit? Sa punim ustima? Šta?

"Koji si sad razred? Već? Tako brzo odrastaš... sjećam te se dok si imala 4 godine"

Ok, nije me briga, pregledaj mi zube i vidjet ćeš me opet.

Ja sam prije mjesec dana dobila aparatić i kad mi ga je ljubazna teta zubarka postavljala, nije pitala bezbroj nepotrebnih pitanja jer nema boljeg posla. Objasnila mi je što je radila i to je to.

Ili njihove FORE... Ja samo zamišljam kako se okupljaju nakon posla i pričaju:

"...I onda sam mu rekao da mu desni krvare jer ne čisti zube koncem..."

"...I onda sam mu rekao: ovo će saaaamo malo boljeti..."

HAHAHAHAHAH ne -.-

"Digni lijevu ruku ako će te boljeti"

JA TAMO DIŽEM LIJEVU I DESNU RUKU I NOGE I KOSA MI SE DIŽE U ZRAK, PREVIJAM SE OD BOLI, UMIREM!

al ne... nema veze... bitno da me pita kako mi je proš'o dan...

Ah... da... zubari... no... došli smo do kraja našeg četvrtog djela.

Fala na čitanju, kissy kissy, ćaos