Dnevna Doza Mene

ŠKOLA

Za početak, ZDRAVO!

Okej... Današnja je tema ŠKOLA. Ne sviđa mi se ni riječ, a kamoli ustanova. 

"KAKO SE OVOG NE SJEĆATE?! RADILI SMO OVO PRIJE 1034875 GODINA!!!"

OuMajGad. 

How in the world am I supposed to remember something we did a billion gazillion years ago?I AM NOT JESUS.

Moj razred je... pa... ajmo reći SPECIFIČAN. Nikada nismo NORMALNA djeca. 

Za sigurnost određenih osoba ću koristit skrivena imena...

Eufrazije nema mira i jednostavno MORA smetati svima oko sebe. APSOLUTNO SVIMA. Usred sata mu dođe želja za beatboxanjem i najednom, čujete njega u klupi iza mene: BUM PC M PCS M BUM PC BUM PC... A Mišica iza mene ga svako malo želi udariti (ne krivim ju, i ja sam sjedila s njim pa znam kako joj je).

Naši dečki su... pa... DRUGAČIJI. Imamo Alphu koji je vođa njihovog čopora, i kao što naša razrednica iz matke kaže:

"Vi ne možete ni na WC bez njega!"

U pravu je. Nitko ne može napraviti nešto bez dopuštenja "ALPHE".

Momak s kojim ja sjedim, Komarac, je sasvim okej. Slažemo se i ne smetamo jedan drugome, osim ako on ne počne pričati sa EUFRAZIJEM u klupi iza nas. Onda dolazi do nezamislivih tema kojih se samo oni mogu sjetiti... Sve u svemu, znam se i ja našalit s njima pa se svi zajedno smijemo, ali nekad su taaaaako mentalno zbunjeni da ni ja ne vjerujem...

Komarac i ja sjedimo u prvoj klupi u sredini učionice. Great, nemremo prepisivat testove. Ali šta je tu je i moramo se pomirit s time. Naša razrednica (koju srijedom i petkom imamo prvi sat) ulazi u razred najčešće namrštena i loše volje. Uvijek u torbi moramo imati

-geometrijski pribor

-škare

-lijepilo

-sjajilo za usne

-bočicu sa nekim "osvježavajućim" smoothijem od POVRĆA

-mobitel sa Hello Kitty maskicom (ona je veliki fan Hello Kitty)

-jednoroga, kineza, zmiju koja riga vatru i japansku slagalicu.

ovo zadnje je bilo pretjerivanje, ali stvarno moramo imati sveee što ona kaže da moramo imati.

Ona uvijek ima jednu ogromnu torbicu koju nosi svuda. U njoj žive male vojske kemijskih olovaka, šestara, ravnala, kalkulatora, papira, zmajeva, trolova, patuljaka i neotkriveni svemir. Nema šta nema u toj torbi, ja vam kažem.

Nakon svega, ona je okej. Želi najbolje za nas... 

Ovo je prvi dio mojeg prigovaranja o školi. Bit će nastavaka i o drugim predmetima koji me jednostavno nerviraju (većina njih) (uglavnom svi) :)

Tenks ljudeki, byeeeeee