Razgovaraonica

Što sad?

Trenutno sam izvan sebe i ne znam što da radim.

Cijeli život imam plan. Imam plan za cijelu budućnost, korak po korak.

Prije par sati se dogodilo nešto što je ostalima nešto bezveze i misle da sam tužna praktički bez razloga, ali nije tako. Meni ta bezvezna glupost puno, puno, puno previše znači.

Nakon što se to dogodilo shvatila sam da je to znak. Nešto *ko vjeruje u Boga može reći Bog, tko ne, viša sila ili u što god već da vjerujete* mi je poslalo znak jer sam ja slijepo težila k jednoj stvari u životu, očito pogrešnoj; engleski.

Oduvijek sam htjela upisati jezičnu gimnaziju i otići na dvojezični program na engleskom. Ofc, paralelno s tim bih išla na akademiju dramskih umjetnosti. Nakon toga bih se odselila teti u New York i sredila sve papire i tamo započela novi život.

Upisala bih neki fakultet, na engleskom naravno i nakon toga bih se napokon osjećala zadovoljno sa sobom i sretno u svojem tijelu.

Blogala bih i otvorila dva youtube kanala; vlog kanal i običan kanal.

Tražila bih posao kao glumica; jer vjerujem *vjerovala sam* da sam talentirana glumica, ili kao manekenka/model ili nešto što uključuje pisanje; bilo to pisanje knjiga ili koluma u časopisu, svejedno mi je.

A sad imam osjećaj da to ne želim više i da to nema smisla, nakon ovog maloprije.

Imam osjećaj da je cijeli moj život upravo postao bezciljan i osjećam se jako izgubljeno trenutno...

A najveći problem je što je godina uskoro gotova, a ja se predomišljam u vezi srednje, a oduvijek sam točno znala što ću sa životom.

Sad sam jako izgubljena u svemu.

Gaby, xx