Misli prosječnog sanjara

2 Problema koja me progonee

Pospanost od 0-24

Sve mi više počinje ići na živce činjenica da mi se non-stop spava. Koliko god vremena da spavam - uvijek ću se osjećati umorno. To me sprječava u svemu što imam namjeru da radim. Budući da sam druga smjena, iz škole kući dolazim oko 19.30, zatim moram učiti. Počinjem negdje oko osam. Imam volje za sve i nije mi ništa teško. Mogu popiti litre kave, a to neće pomoći da se razbudim. Jutros sam se probudila oko osam i evo već sad imam neki čudan osjećaj, kao da sam prekopala pola njive, osjećam umor, umor i samo umor. Molim vas, neka netko kaže da nisam jedina koja se osjeća ovako haha.

Koncentracija

Pa zaštooo se ne mogu koncentrirati dok učim?
Kada uzmem knjigu u ruke, počet ću razmišljati o svemu, samo ne o učenju. Najednom razmišljam o tomu kako je moju mamu rodila moja baka, pa tko je onda rodio baku? Pa moja prababa. Tko je rodio prababu i tko je bio mama od prababine mame? I zanima me kako ide ta loza unatrag. HAHAHA, čista glupost, ali hoću samo dokazati kako razmišljam o glupostima kada trebam učiti. Eh, onda shvatim kako je vrijeme brzo prošloo i kukam, kukam i samo kukam. Tad se i razbudim, dođe mi iz guzice u glavu i osjećam krivicu što nisam učila. Pa umjesto da učim od osam do dvanaest, ja počnem u dvanaest i učim do nekih 3 sata. Iskreno mi je svejedno do kad ću ostati budna.
Ako budem spavala 10 sati ili 5 - nema razlike, sutradan ću svejedno osjećati umor.

znam da sam weiiird...pfff 😁