Svi su depresivni a proljeće je.
Svi pišu depresivnu prozu i poeziju.
Svi izmišljaju tugu u sebi da nađu motiv za svoje pjesme.
Svi se pretvaraju da su Neron i pale Rim da bi dobili inspiraciju.
Zašto nitko ne piše haikue?
Zašto nitko ne izađe van i pogleda oko sebe?
Zašto nitko ne vidi ljubičice, ivančice, ptice, sunce i sladolede?
Zašto djeca od 13-14 godina "padaju u depresiju"?
A nisu upoznali život niti probleme.
Ja stvarno ne znam zašto.
Ljudi nemaju dovoljno hobija, dovoljno vedrine, nisu dovoljno zaljubljeni u život.
Zaljubite se u nešto. Ili nekoga.
Ovo nije kritika, ovo je prijateljski savjet. Ne mogu više gledati jesen na ovom wattpadu kad je vani proljeće. U vanjskom svijetu je proljeće.
Xoxo,E
