Michael je uvjek bio srećan. Bio je srećna mala grudvica suncašca. Rastao je uz voljene roditelje, bez brata ili sestre, ali nikada nije ostajao sam.
Tako je bilo prije Calum-a.
Mislio je da je Calum jedini. Mislio je da će ga voljeti zauvjek i da će biti taj koji će ga voditi do kraja oltara.
Čovječe, kako nije bio u pravu.
Calum je počeo da bude verbalno agresivan prema njemu. Riječi su boljele i misli su ga gotovo pekle. Od tada je prošla skoro godina ali se Michael čak sjeća šta je Calum nosio tog dana.
On nikada nije bio kadar da koristi takve riječi, mislio je.Uskoro, riječi su se pretvorile u pravu svađu. Ne međusobnu zapravo.
Calum je nestao prije pet mjeseci.Niko nije čuo za njega, niti ga je iko pominjao, svaka veza sa Calum-om se prekinula kada je otišao. Izgledalo je kao da nikada nije ni bio tu.
Michael zna da ne bi trebao da brine, ali bilo mu je stalo do njega, zaista. U sebi je znao i da je Calum brinuo takođe. Možda je i to razlog zbog čega je otišao.
Michael je išao kući, bilo je kasno. Vraćao se iz biblioteke, a njegove osjetljive ruke su mu bile obavijene oko tijela. Mala roza suknjica mu se vijorila uz jak vjetar, i osjećao je grozničave drhtaje po butinama.
Nikada nije volio da se vraće kući, još kada je mrak. Pogotovo otkad u ovom dijelu grada svuda vreba mnogo jezivih ljudi. Uostalom, Michael voli noćno nebo; da gleda kako zvijezde svjetlucaju kada podigne pogled.
Skoro uvijek kada je uveče napolju, on vidi zvijezde padalice, kao i upravo noćas.
Michael-ove oči i dalje sjaje dok gleda zvijezdu koja nestaje.
Volio bih da je neko tu, za mene; Poželio je.
Čuvši naglo zatvaranje kapije, uz zvukove lomljenja, poskočio je uz strecaj. Puls mu je neprirodno preskakao.
Svakako mu se nije nimalo svidio osjećaj u tom momentu, zato je naglo skrenuo uz ivičnjak, samo da se sudari sa nekim.
"I-izvinite" pokušao je da zaobiđe tu osobu, ali ga zaustavlja krupna mesnata ruka na njegovom struku.
Uviđao je kuda sve to vidi i u djeliću sekudne biva neopisivo prestrašen. On je samo mali sedamnaestogodišnjak koji ne bi mogao ni mrava zgaziti čak ni da želi.
Pogledao je u čovjekove oči, i vidio dubok ožiljak na njegovom obrazu. Pokušavao je da se otrgne.
"Ne tako brzo dušice, rijetko je vidjeti tako prekrasan prizor u ovim djelovima." Čovjekov glas je miran i tih. "Što tražiš ovuda potpuno sam?" upitao je dok se Michael premišljao da li da mu kaže istinu ili ne.
"B-bio sam u b-biblioteci." promrmljao je dok je čovjek jezivo gladio njegov obraz.
"Mali dječaci kao ti ne bi trebali biti napolju tako kasno, ko zna šta sve može da te zgrabi." Zvučao je kao da planira nešto i Michael je osjećao strašnu uzbunu."Z-znam.M-mogu li sada da idem kući?" Jebiga, uvjek mora biti tako fin. Nije mogao znati da se nalazi u rukama petog najtraženijeg ubice u Portlandu.
"Ne tako lako, dušice." Čovjek se cerekao i gledao kako se Michael-ove oči šire u strahu.
Uspio je da se otrgne iz stiska, i pokuša da trči što i nije baš pametno ali nema drugog izlaza.
"Ti si zaboga mislio da možeš pobjeći?" Prislonio ga je na zid do njih. Michael je udario glavu i procvilio od bola.
Čovjek je prelazio rukom po njegovim koljenima i osjetio je nagon za povraćanje.
------------------------------------------------------------------------------
" Jenson, tako je krasno sresti te." Treći glas je iskočio iz mraka sa kraja drvoreda. Michael je naglo otvorio oči kada je čuo glas.
Previše je mračno a on osjeća drhtavicu zbog gruboće njegovog glasa.
"Hemmings, čime dugujem ovakvo zadovoljstvo? " Jenson je progovorio, i Michael je mogao uvidjeti opšti sarkazam u njegovom glasu.
Luke je vidio Jenson-a kako je prislonio momka uz zid, i osjeća opšte gađenje. Činjenica je, da Luke prezire Jenson-a. On je traljav ubica, i uvjek siluje svoje žrtve prije nego što ih ubije.
Je*eni pedofil , pomislio je.
"Zadovoljstvo je moje,Jenson. Reci mi, kakav je osjećaj biti peti najtraženiji? U saznanju da nikada nećeš biti bolji od mene?"Luke je provocirao, spreman za obračun.
Jenson je iscerio zube, ispustio Michael-a, a momak je pao na asfalt uz bolni uzvik. Jenson je oduvjek mrzio Luke-a Hemmings-a zbog preuzimanja njegovog zasluženog mjesta.
"Dođi ovako i pokazaću ti." Stegao je šake dok je Luke koračao naprijed, zavrćući rukave.
Jenson je započeo prvim udarcom , koji Luke uspješno izbjegava, Zarivajući kroše u Jenson-ov stomak, koji posrće nazad sbog sile udarca ali ne pada. U sljedećem momentu mu Luke zadaje aperkat u vilicu i Jenson konačno pada.
Luke je blago razočaran zato što nije trajalo duže od nekoliko minuta ali ne mari zato što mu je bio potreban okidač za bijes. Svakako nije želio da protraći svoju stotu žrtvu na ološ.
Michael je sklupčan u fetusu sa koljenima potisnutim na grudima a rukama je prekriva uši i nadao se da će moći da pobjegne kada su obojica okupirani.
Luke je šutnuo Jensona u stomak i pogazio mu lice, ne ostavljajući ništa sem čisti bijes. Zaustavio se kada je vidio da je ostao u nesvjestici i polako se udaljavao, uz teške uzdisaje.
Brzo se preorjentisao kada je čuo jecaje a oči su mu se suzile i postajale, na neki način tamnije. Išao je ka zvuku i zamalo promašio, jer je momak bio toliko sitan tako sklupčan.
"Zdravo?!"upitao je, nesiguran da li je momak povrijeđen, nije baš da je brinuo, ali se nadao da će počiniti ubistvo noćas.
Michael se polako uspravio i gledao u čovjeka sa mekim, zelenim očima.
Luke je imao neki čudan osjećaj, i to mu se nije nimalo sviđalo.
Michael je šmrknuo, i obrisao nos. A Luke nije htio priznati sebi osjećaj zapanjenosti. Nikada nije vidio nešto tako, neprocjenjivo.
"M-molim te,n-nemoj!" Michael je promucao u šoku kada je postao svjestan gdje je zapravo.
"Hej, hej neću ti ništa." Luke nema nikakvog pojma šta se upravo događa. " A mogu li te barem odvesti kući?" poduže je čekao odgovor.
Michael nije htjeo da pješači kući, posebo sa uganutim člankom koji je zadobio kada ga je Jenson ispustio.
YOU ARE READING
prey : muke -prevod
Fanfiction"something's wrong, i can't explain, everything changed when the birds came. " Luke voli da ubija ljude, a Michael je njegova stota žrtva. sva autorska prava zauzima originalni autor ove priče (@heathenism).
