Zatvoriš oči i oko tebe je tama,otvoriš oči očekujući svjetlost ali vidiš samo tamu.
I svaki put kada ponovno otvoriš oči nada da ćeš ugledati svjetlost sve je manja. Nekad ti se učini da si ugledao malu iskricu svjetlosti ali ubrzo ju tama obuzme ponovo i dočeka te bolno razdočaranje. Tama svaki put postaje jača,strašnija,mračnija.
Zatim jednog dana prestaneš očekivati svjetlost,zapravo je se počinješ bojati i nadaš se da češ kad otvoriš oči vidjeti svoje crnilo.
YOU ARE READING
Nešto a opet ništa
RandomNije priča,nije pjesma,nema teme,samo nešto iz glave. Nešto što pišem kad se ne osjećam kao ja. Nešto meni bitno a opet to je zapravo ništa.
