Prošla je jedna godina. Cijela jedna godina.
Ne znam kako sam to preživjela. Ne znam kako ću dalje preživjeti. Ne znam hoću li uopće preživjeti.
Stojim tu na njegovom grobu s buketom ruža. Bijelih ruža. Njegovih najdražih.
Kada mi je rekao da su mu ruže najdraže počela sam se smijati. Ali onda mi je objasnio.
Objasnio mi je kako su ruže lijepe i nježne, ali istovremeno tako grube.
Pitala sam ga zašto baš bijele. Rekao je da bijela boja predstavlja nevinost, svetost i sreću za njega.
Tada, baš tada sam jako zavoljela ruže.
I trenurno se mrzim zato što sam ja bila s njim tada. I što sam ja trebala umrijeti. Ali on je umro štiteći mene.
I nije mi svejedno. Da se mogu vratiti u tu noć, sve bih promijenila i sada mene ne bi bilo.
Ali opet. On bi bio tu i nastavljao život. Vjerojatno bi imao djevojku i mene bi zaboravio. I ne bi mi smetalo, dokle god bi on bio sretan.
Ali što je tu je. Njega nema, a ja patim i ne mogu ga zaboraviti. Ne mogu prihvatiti da njega nema.
Iako sam poslije njegove smrti postala jako zatvorena i buntovna.
"Onog dana kad je sve počelo, čim sam te ugledala, znala sam da ćeš mi biti najbolji prijatelj, brat. Iako si prema svima bio hladan, nisam gubila nadu. Prema meni se nikada nisi tako ponašao, niti ljut. Uvijek si se prema meni ponašao kao prema mlađoj sestri. Nikada me nisi napustio, niti kada su ti pričali laži o meni. Uvijek si znao pravu mene. Uvijek si me znao nasmijati. Kada si pričao šale koje uopće nisu smješne, ali sam se smijala tvojoj navici da mašeš rukama dok pričaš. I kada bi me prokužio počeo bi me škakljati i onda bi se još više počela smijati. U domu dok si me branio od one krave, bila sam ti zahvalna. I dalje jesam. I onog dana kad si napunio 18 i otišao. Mislila sam da se nećeš vratiti. Ali jesi. Vratio si se po mene. I jako sam ti zahvala jer ne znam što bi mi ona krava radila. I kada samo se uselili u naš stan. I kada je gđa. Montogmery rekla da smo kao stvoreni jedno za drugo, a mi smo se počeli smijati jer se nikada nismo mogli zamisliti zajedno. I kada te tvoja bivša djevojka napala kad je mislila da si ju prevario. Tada si tek shvatio kakva je ona. Iako sam ti ja govorila kakva je ona od početka. I kada si se vraćao kasno s posla, a ja sam te uvijek dočekala budna da se uvjerim da si tu. I tako si mi svaki put rekao da nikada nećeš otići. Da ćeš uvijek biti uz mene. Nije ti baš uspijelo. A sada. Sada se samo nadam da ti je lijepše tamo gdje jesi i da si sretniji nego tu." rekla sam.
Stavila sam ruže pored nadgrobne ploče na kojoj je pisalo:
" Jack Ryans
08.12.1992. - 05.04.2015. "
YOU ARE READING
Home
FanfictionLife moves pretty fast . If you don't stop and look around once in a while, you could miss it. - Zayn Malik What if I wanna miss it? Maybe I want it to go fast so I wouldn't be here with you. - Riley Styles Written by: Nixxx_Malik