DUŠE

9. ZRAK

Mjesec dana kasnije

Emilly p.o.v.

Prošlo je već mjesec dana. Napustam led i krecem u zrak. Pozdravljam se sa Torry i Crisom te Maxom.

"Pa vidimo se za 7. mjeseci." Rekla sam

"Vidimo se Ems." Rekla je Torry i zagrlila me.

"7. Mjeseci to je previše." Prostenjao je Cris.

"Nije tako puno. Vidimo se." Rekla sam.

Brzo sam poljubila Crisa u obraz i otošla.

Još sam ljuta na Becka i odlučila sam malo popustit ali mu i dalje dajem do znanja da sam ljuta.

Čim smo koraknuli u školu osjetila sam kako mi kosa i oči poprimaju svijetlosivu boju.

Obavili smo istu rutinu kao i uvijek.

I sad sjedim u kantini i kopam po papirima i učim. Do mene sjeda djevojka svjetlo sive kose. Izgledala je slatko jako slatko.

Imala je svijetlosivu kosu lijepe sive oči te je bila jako slatka.

"Hej ja sam Helly." Rekla je vedro.

"Emilly." Rekla sam i smaknula papire u strau.

"A ti si duša što ne?" Pitala je

"Da." Rekla sam i blago se nasmiješila.

"Ljepo. Ovaj koliko ostaješ u ovoj školi?" Pitala me

"Mjesec dana pa krećem u drugu." Rekla sam.

"Voljela bi da se družimo." Rekla mi je.

"Naravno." Rekla sam sa blagim smješkom.

"Super." Rekla je veselo i započela neobavezni razgovor.

"Znaš nedavno prije jedno 2 mjeseca je došao jedan prezogdan lik." Rekla je veselo.

"Ljepo kako se zove?" Pitala sam.

"Peter. I evo ga tamo." Rekla je i pokazala na meni predobro poznatu osobu.

"Hej Peter!" Viknula sam da bi me čuo te kad me skužio krenuo je do mene.

"Hej Elly." Rekao je i poljubio me u obraz te sjeo nasuprot nama.

"Vi ste u vezi...?" Helly je započela pitanje.

"Ne. On mi je brat." Rekla sam automatski.

"Ooo..." Rekla je Helly.

"Da iako nju nije baš briga za ostalu braću jer doslovno samo bulji u Becka..."

"Peter ne laži." Prekinula sam ga.

"Što? Theo i Mark ti idu na živce..." Nije nastavio jer je opet ostao prekinut.