Dva Svijeta

1

"Jesi ga vidila kako je savršen?"
Upitala me Lina cvileći.

Lina je moja najbolja prijateljica. Znamo se od rođenja. Činjenica je da me zna bolje nego ja. Lina je visoka djevojka model građe. Mršava, kratke plave valovite kose, tamnije puti i meni ružnih smeđih očiju.

"Tko?"
Zbunjeno sam upitala.

"Pa Lukas, Inna!"

Lukas je bio sve ono što ja nisam. Imao je sve ono što ja nemam. Lukas je bio bogataš koji živi u raskoši. Bijela vila veća od Obamine vile bila je njegova jazbina. Bio je to nogometaš, visok cca. 190.cm. Imao je pepeljasto plavu kosu, ako ćemo iskreno savršeno mu pristaje. Imao je najljepši osmijeh. Zube bijele poput bisera, ali bio je ženskaroš. Svaki vikend bi povalio drugu curu, ali meni je opet bio savršen.

Bez obzira na to on je bio savršen, a ja?

Kao što sam rekla on je imao sve ono što ja nisam imala. Živim u siromašnoj četvrti grada Verone. Roditelji mi nisu bogati.

Jedva živimo.

Prošlost

"Mama ja bi ovu lutku."
Gledala sam u predivnu lutku plave kose i divne bijele haljine.

"Inna, nemamo novaca za to"
Rekla je majka tužno.

Pognula sam glavu i tužno se udaljila od moje predivne lutke.

Sadašnjost

Nemam prijatelje, osim Line. Svi me izbjegavaju. Poznate riječi uvijek čujem.

Smrdi.

Ajme to je ona siromašna.

Ravna je.

Kako se netko može družit s njom?

Neškolovana glupača.

Ne idem u školu jer mi roditelji to ne mogu priuštiti. Oduvijek sam htjela biti školovana i zarađivati za sebe i uz to pomagati svojoj obitelji.

No ja sam zadovoljna i ovakvim životom. Dok imam obitelj ja imam sve. Za mene se novac ne može mjeriti s obitelji. Zapravo da otac ne troši novce na alkohol i drogu možda bi imali nešto više novaca. Moja majka ne radi nigdje, traži posao, ali žena od 50 godina teško će naći posao. Činjenica je da se danas zapošljavaju mlade i obrazovane djevojke. A tata, tata radi kao automehaničar. Zarađuje dovoljno za stanarinu i prehranit majku, njega i mene. Doduše imamo rodbinu koja bi nam mogla pomoći oko novaca, ali ne žele. Misle a će to tata potrošiti na alkohol, što je djelom i istina.

"Stigla sam kući majko."
Veselo sam javila mami ušavši u naš stan.

Bio je to stan od 1 sobe, kuhinje i kupatila. Malen, ali za nas dovoljan. Mama i tata su spavali na kauču u kuhinji, a ja u sobi na velikom bračnom krevetu. Znali su da svako dijete želi imati samo svoju sobu i privatnost, pa su inzistirali da tako bude i sa mnom. Protivila sam se na tu odluku. Bilo bi jednostavnije da sam ja spavala na kauču, a oni u sobi. Ipak bilo bi lakše meni nego njima.

Otišla sam u svoje malo kraljevstvo zvanom moja soba. Bila je to najveća prostorija u našem stanu. Zidovi su bili stari. Boja je bila oljuštena, a drvene police jedva su stajale na starom zidu. Veliki bračni krevet jedini je bio donekle dobar i udoban u mojoj sobi.

"Ručak je gotov Inna!"
Zvala me moja majka.

Za ručak smo imali krumpir i juhu. Nismo si mogli priuštiti mesne proizvode. Meni u mojoj obitelji je bio skoro pa isti.

Riža.

Krumpir.

Prežgana juha.

Navikla sam već na to. Meso jedemo rijetko. Samo kad su blagdani i kada tata dobije povišicu, a ako to potroši na alkohol onda ni tada.

Možda neki ljudi imaju puno novaca, ali zato ja imam obitelj, sreću i roditelje. I sretna sam zbog toga.

Dayyyyuuuum moja nova priča.
Komajte kako vam se sviđa priča, mislim ako vam se sviđa haha.
Ostavite vote.
Btw odlučila sam da će svaki dio imati oko između 600-700 riječi da vam nije prenaporno za čitati.
Ispričavam se za greške, biti će popravljene kada završim knjigu.
I to je to do sljedećeg nastavka.

:***