Poglavlje 1.
Pa,kao što većina njih znaju,ime mi je Jesy.Imam nepunih 18 godina i pohađam srednju školu Hidegridge.Učim 100 na sat,24 sata,7 dana u tjednu samo da ispunim majčino očekivanje i postanem ne profesorica,niti pedagogica već ravnateljica sveučilišta De la vivida u Parizu.Da,to je njen san,a što je s MOJIM snovima i MOJOM budućnosti?-Očito ništa.Ništa od Londona,ništa od ženidbe za princa Harry-a,a kamo li upoznavanje s Kraljicom Elizabetom koja mi je bila uzor,u naravno,petoj godini života.Treba mi sloboda.Da,upravo to očekujem cijeli život.Osjećam kao da svi drugi upravljaju "mojim" životom,da uvijek ovisim o drugima.Dosta mi je očeve slabosti prema alkoholu,dosta mi je majčinih prodika svaki puta kada dobijem slabiju ocjenu od četvorke,dosta mi je starijeg brata Stevena koji me neumorno gnjavi svaki dan i noć ma,dosta mi je svega.Vrijeme je da sredim ovaj život jer ovako više ne ide.Od danas sam potpuno nova Jesy Mary-Ann Cleverth.
Vrijeme je za mnooooge promjene...
Krenimo prvo od odjeće.Trebaju mi malo življe boje,a ne samo tonovi crne i sive,nemam ništa protiv crne ali za novi 'look' će mi ona trebat samo u malim količinama.Ljetne boje će me osviježiti.Hmm..kada smo već kod ljeta,u srijedu je zadnji ples u srednjoj školi,bolje rečeno,ljetni ples,znači trebat ću par vrtoglavih cipela i prekrasnu haljinu u kojoj ću barem na ta 2 sata sjajiti više nego Marcy i Elizabeth kroz pune 4 godine.One su najobičnije kokoške u cijelom gradu.Ne mogu vjerovati da njih netko može nazivati uzorom ili pak 'elitom'.Uvijek su bile u centru pozornosti i svakoga su gledale s visoka.Tužno,ali nažalost,istinito.
*Jutro*
"Glupa škola.Zašto?ali ZAŠTO postoji? :("-mrmljala sam sebi u bradu silazeći niz drvene stepenice koje vode do blagavaonice.Topli doručak dočekao me na stolu.Pokraj šalice tople čokolade nalazila se poruka."Let's see.."
"Dobro jutro Jesy,
Ja i otac otišli smo do bolnice odmah nakon što mi je pozlilo.Naša susjeda s donjeg kata,gospođa Meyer odlučila ti je pripremiti doručak dok mene nema.Ne moraš se brinuti sve je u redu,ništa strašno.Otišla sam na pretrage i dok čekamo rezultate odlučili smo poći do Caffe shop-a preko puta.Od tamo ti i pišem ovu poruku.Budi dobra u školi,nemoj me rastužiti,vjerujem da ni nećeš.
Tvoja mama Anne"
"Ooo super,još mi je samo ovo trebalo da mi jutro bude još gore.Krasno!"-Ugasila sam sva svijetla u kući,uzela torbu i krenula laganim koracima prema školi.Nisam se htjela žuriti jer sam imala još dosta vremena,a malo svježeg zraka ne bi mi naškodilo.
