"Zar je moguće da ću se udati majko?"
, Brisajući suze sa obraza je govorila Hurija. ,
"Hoćeš,treba da budeš sretna jer smo ti pronašli prosca.Svi ga hvale jer takav momak malo kad se radja."
, Milujući Hurijino lice progovorila je majka. ,
"Ali ipak ja ne želim.Možda nije takav kakvim ga narod hvali.Možda mu je to samo maska.Znaš majko, ja želim da se zaljubim.Da se udam iz ljubavi, a ne zbog običaja.Želim da osjetim sreću u tom braku.Ali onu pravu sreću.Ne želim momka kojeg nikad nisam vidjela, s kojim nikad nisam progovorila niti jednu jedinu riječ.Samo to želim.Zar mnogo tražim?"
" Ne tražiš mila mnogo, ali jedno znaj.Takav je običaj, zbog istog tog običaja sam se i ja udala za tvog oca.Niti sam ga kad vidjela, niti s njim progovorila pokoju riječ.Ali pogledaj, imamo tebe, pametnu, nikom zlo ne misli. U svemu tome zavoljeli smo jedno drugo iako se nismo znali."
, Kako je majka Hatidže govorila Huriji, tako ju je Hurija pažljivo slušala.Posle majkinih riječi Hurija je pružila majki širok osmijeh.Tačno je znala sta treba uraditi. ,
"A majko, mogu li ga upoznati prije nego što dodju da me prose?"
, Rekla je Hurija gledajući u pod ,
"Ne znam,morat ću pitati oca"
"U redu"
, Posle posljednjih riječi, majka je izašla, a Hurija je otišla da obavi namaz. ,
----
"Sutra?"
, Rekla je radosnim glasom Hurija.Otac joj je dopustio da upozna momka prije nego što dodju da je zaprose.Brzim korakom je Hurija izljubila svoje roditelje i pobjegla u sobu. ,
"Vidjet ću ga.Otac mi je dopustio, ne mogu da vjerujem.Allahu, molim te neka bude momak koji je dobre duše, bez grijeha, neka bude vjeran tebi.Drugo mi ništa ne treba."
, Rekla je Hurija sa osmijehom na licu.Ali kad skonta da će se udati,osmijeh sa lica joj se sklone. ,
"A sta ako je dobar momak?Baš onakav kojeg želim.U kojeg se zaljubim, s kojim osnujem porodicu za poželjeti... "
, Hurijine misli prekine kucanje na vratima, brzo stavi sal/maramu na glavu.Prekije kose, kao da nije ni skidala maramu.U sobu udje Merjema, tužna, sva blijeda od plača.Oči crvene kao da ih je obojala jakom crvenom bojom. ,
"Hurija."
, Potrče Merjema u Hurijin zagrljaj. Hurija je odmakne od sebe i spusti svoje ruke na njene ruke ispod ramena. ,
"Sta se desilo?"
, Zabrinuto upita Hurija Merjemu koja ne prestaje plakati. ,
"Pro..oo..našli su mi prosca."
, Reče Merjema koja još više poče plakati. ,
"O,mila.Nisi jedina, znaš? "
, Na Hurijine riječi Merjema se ispravi i pogleda je. ,
"I ti?"
"Da, i ja!Nije ni meni na početku bilo drago, ali kad sam zamolila babu, tačnije kad ga je majka zamolila u moje ime.Da ga upoznam prije prošnje, e tad mi je bilo drago.Bar ću saznati na čemu sam."
, Na posljednje riječi Hurijine Merjema se osmijehnu. ,
"I ja želim tako!"
, Zadera se Merjema. ,
" Idi zamoli babu, sigurna sam da će ti dopustiti."
, Kako Hurija progovori te riječi, Merjema ustade i bez pozdrava pobježe pitati babu da je pusti da upozna svog prosca prije prošnje. ,
