Ja sam Lucy, imam 15 godina.Imam dugu crnu blago valovitu kosu sa plavim pramenovima. Imam dvije najbolje prijateljice Lunu i Ivu koje su oduvijek uz mene. Iako je Iva prošle godine otišla u Njemačku to nas ne spriječava da se i dalje čujemo. Otkako...
„Dolazi prema nama šta da radim?"- pitala me uplašeno
„Samo budi svoja"
Kada smo se okrenule on je već bio iza nas.
„Heej"- rekao je
„Eej"- rekle smo u isto glas
Nasmijao se.Do Lunine škole smo pričali gluposti samo da ne bi bila tišina.
„Htjeo sam vas pitati jeli bi htjeli na kavu"
„Može"- rekla je Luna i izašla iz tramvaja
Mislav je od nas stariji godinu. Dosta je visok i ima smeđu kosu koju stalno popravlja. I naravno njegov osmjeh koji Lunu „ubija".Njoj je on savršen. Meni izgleda kao i svaki drugi dečko. Vjerojatno jer mi je samo prijatelj. Pozdravljam Mislava izlazim tramvaja i krećem prema školi. Tamo je ogromna gužva a ravnatelj stoji na ulazi i pokušava nešto reći ali ne može zbog buke. Kada su se svi stišali uzeo je papir i počeo čitati imena za smjer frizera.
„Vanessa,Tihana,Josipa,Ana,Lucy..."
Kada sam čula svoje ime krenila sam prema učionici. Ulazim unutra i gledam po učionici,ali ne vidim nikog poznatog valjda je tako najbolje.Taman prije zvona ulazi cura i sjeda pored mene.
„Ja sam Sara"- pruža mi ruku
„Lucy,drago mi je"
„Fora torba nisam nigdje vidjela takvu"-rekla je
„Hvala, vjerojatno kad sam je ja ukrasila"-rekla sam sa osmjehom
¡Ay! Esta imagen no sigue nuestras pautas de contenido. Para continuar la publicación, intente quitarla o subir otra.
...
Nastava je završila i izlazim iz škole.
Bling... Bling...
Luna: Kako ti je prošao prvi dan? Ja: Dobro,tebi? Luna: Grozni,skoro cijeli razred poznajem iz osnovne Ja: Pričaš mi više na onoj kavi što nam je Mislava obećao ;) Luna: Već sam zaboravila na to Što ću uopće obući?! Ja: Jesi kod kuće? Luna: Yep Ja: Dolazim kod tebe
•••Nadam se da vam se sviđa,znam da je ovaj dio kratak ali nisam vam htjela previše otkrivati•••
