„Dolazi prema nama šta da radim?"- pitala me uplašeno
„Samo budi svoja"
Kada smo se okrenule on je već bio iza nas.
„Heej"- rekao je
„Eej"- rekle smo u isto glas
Nasmijao se.Do Lunine škole smo pričali gluposti samo da ne bi bila tišina.
„Htjeo sam vas pitati jeli bi htjeli na kavu"
„Može"- rekla je Luna i izašla iz tramvaja
Mislav je od nas stariji godinu. Dosta je visok i ima smeđu kosu koju stalno popravlja. I naravno njegov osmjeh koji Lunu „ubija".Njoj je on savršen. Meni izgleda kao i svaki drugi dečko. Vjerojatno jer mi je samo prijatelj. Pozdravljam Mislava izlazim tramvaja i krećem prema školi. Tamo je ogromna gužva a ravnatelj stoji na ulazi i pokušava nešto reći ali ne može zbog buke. Kada su se svi stišali uzeo je papir i počeo čitati imena za smjer frizera.
„Vanessa,Tihana,Josipa,Ana,Lucy..."
Kada sam čula svoje ime krenila sam prema učionici. Ulazim unutra i gledam po učionici,ali ne vidim nikog poznatog valjda je tako najbolje.Taman prije zvona ulazi cura i sjeda pored mene.
„Ja sam Sara"- pruža mi ruku
„Lucy,drago mi je"
„Fora torba nisam nigdje vidjela takvu"-rekla je
„Hvala, vjerojatno kad sam je ja ukrasila"-rekla sam sa osmjehom
...
Nastava je završila i izlazim iz škole.
Bling...
Bling...Luna: Kako ti je prošao prvi dan?
Ja: Dobro,tebi?
Luna: Grozni,skoro cijeli razred poznajem iz osnovne
Ja: Pričaš mi više na onoj kavi što nam je Mislava obećao ;)
Luna: Već sam zaboravila na to
Što ću uopće obući?!
Ja: Jesi kod kuće?
Luna: Yep
Ja: Dolazim kod tebe•••Nadam se da vam se sviđa,znam da je ovaj dio kratak ali nisam vam htjela previše otkrivati•••
YOU ARE READING
SAVRŠENO, NESAVRŠENI
RomanceJa sam Lucy, imam 15 godina.Imam dugu crnu blago valovitu kosu sa plavim pramenovima. Imam dvije najbolje prijateljice Lunu i Ivu koje su oduvijek uz mene. Iako je Iva prošle godine otišla u Njemačku to nas ne spriječava da se i dalje čujemo. Otkako...