Dragonman /cro/

Glava druga

"Jeste li spremni, gospodaru?"
Alberth je uzbuđeno stajao pored neprobojnog stakla te spremno držao na oku dugme koje će otvoriti vrata.
Hans kimne glavom, u potpunosti smiren. Barem je tako djelovao izvana.
"Jedan. Dva. Tri. Krenite!"
Pritisnuo je dugme te su se otvorila vrata visoka dva metra. Također od neprobojnog stakla.
Hans duboko udahne te krene u arenu, ne osvrčući se za sobom.
Alberth se pokušao ohrabrujuće osmjehnuti, no Hans nije obraćao pažnju na njega.
Vrata su se zatvorila te ga zarobila u nevjerojatno veliku arenu zajedno s ogromnim divljim zmajem kojeg je potrebno ukrotiti.

Hans je odmah znao što učiniti. Ovo je zmajevo područje; Zmaj poznaje ovu arenu poput svog džepa. A i ako se zadrži ovdje predugo, izgubit će snagu koja mu je potrebna da ukroti zmaja. Najbolje će biti da ostane ovdje pri ulazu; Neće mu dugo trebati da dođe do izlaza iz arene nakon što pobijedi zmaja.

Vjerojatno ga je zmaj već nanjušio.

Sjeo je na kamen pored jezerca te zapalio vatru. Držao je ruku pri luku i strijelicama, za slučaj da dođe neka divlja životinja.

Osjetio je nelagodu. Nalazi se u areni sâm sa zmajem. Duboko je udahnuo da izbaci negativni predosjećaj iz sebe te promatrao nebo.

Osjetio je pogled nadljudskog bića na sebi. Ovdje je.
Ostani miran. Ostani miran.
Ponavljao je više puta u sebi te duboko disao.

Polako je ustao te se, kao u usporenom filmu, okrenuo za 180 stupnjeva.
Podigao je pogled, a zasjenilo ga je nevjerojatno biće.

Kada prebrodite zaprepaštenost koju osjetite kad prvi put ugledate zmaja, to preraste u divljenje. Ono duboko; Iz dubine srca. Strahopoštovanje. Strahopoštovanje prema ugljenocrnoj životinji, koja ima veću nogu nego vaše cijelo tijelo.
Bez treptaja, vatreno narančaste oči srele su se s ljudskim smeđima.
U divljačkim vatrenim kuglama, Hans ugleda svoj maleni odraz, iako Hans uopće nije bio malen; Štoviše, bio je visok 180cm!

Zmaj polako učini nekoliko koraka prema Hansu. Hans nesvjesno krene unazad.
Shvatio je da se plaši zmaja tek kad je nogom ugazio u jezero.
Voda je tvoj najveći neprijatelj!
Iznenađeno se odmakne od vode, a zmaj je slijedio njegove pokrete očima.

"Vatrena ljepotica..." , promrmljao je Hans, odmah nazvajući zmajicu imenom "Fire Beauty".

Prekrasna, ogromna glava polako dođe 20ak centimetara od Hansa te ga ponjuši.
Najednom, začuje se režanje. Tiho i tiho, a zatim sve glasnije i glasnije. Uskoro iskoči veliki očnjak iz gubice te se arenom pročuje nadljudska rika.

Hans je mirno stajao. Nije imao kuda. Nadmudrila ga je zmajica! Iza njega je bila voda, a ispred njega Fire Beauty.

Odjednom, sinula mu je ideja. Treba zajahati zmajicu!

Brzinom svjetlosti, Hans pogleda prema vratu prekrasne zmajice. Iz pojasa sikne uže te se zakači zmajici oko vrata. Zmajica iznenađeno prestane s vikom te poleti, ispustivši divlji životinjski krik.
A za njom poleti i Hans, koji je bio zavezan na nju.

Letio je dva metra ispod nje.
Uspinjali su se pet metata, deset metara, dvadeset metara... Sve više i više. Uskoro su dosegli preko sto metara.

Hans skupi snagu te stisne gumb na pojasu.
Sve više i više se približavao zmajici. Srce mu je tuklo kao ludo od adrenalina, iako je bio pripremljen na ovakve stvari. Izgleda da mu je korisno to što se jedan put morao penjati na avion u letu.

Dotaknuo je veliku pandžu Fire Beauty te se čvrsto uhvatio za nju.
Upreo je sve mišiće koje je posjedovao te se uspeo zmajici uz nogu.
Opasno se ljuljavši te se sve više propinjavši u zrak, zmajica se pokušavala osloboditi tereta.

Kako će se uspeti uz prokleto gladak oklop zmajici na leđa? Nema niti sedlo.

It's now or never,
I ain't gonna live forever
Sjetio se pjesme It's My Life od Bon Jovia te mu je osmijeh ukrasio lice.

Upreo je svu snagu, motiviran citatom iz pjesme, te se uhvatio za krilo zmajici.
Nevjerojatnom brzinom, krila su se nadimala gore-dolje na velikoj visini.

Neće se moći održati ovdje.

Pokušavajući ignorirati činjenicu da je upravo orijaškom zmaju na krilima na visini od gotovo jednog kilometra, viseći se približavao tijelu zmajice.

No naišla je nova opasnost.

Zmajica se zaustavila u zraku te svoju orijašku glavu opasno približila Hansu, gotovo ga ugrabivši u gubicu.

Već mokar od znoja, Hans se brzo prebaci zmajici na tijelo, prije nego ona krene u sljedeći napad.

Nogama se čvrsto uhvatio za vitko zmijsko tijelo te izvadio mač iz korica.
Imaginacijom je napravio uzde od konopa te ih zavezao zmajici oko vrata.

"Važno je da budeš smiren kad jašeš životinju. Možeš zakačiti uzde oko vrata, nije važno da žvala prolazi kroz usta. Plemenite životinje možeš voditi jednako funkcionalno i oko vrata i oko glave.
Samo se čvrsto uhvati nogama. Dakle koljena moraju biti potpuno čvrsta, petu opusti da ne plešeš na leđima, a trup mora biti u potpunosti mlitav. Osim ramena; Ramena drži ponosno kad jašeš neku životinju. Jer TI si gospodar te životinje. Napravi ju da se osjeća ponosno što je u tvojoj službi."

Hans učini ono što je naučio.
Desnom rukom držeći mač, a lijevom uzde, čvrsto se držao nogama.
Natjerao je mačem zmajicu da krene prema tlu. Kada je uspio, obgrlio je potpuno zmajicu jer je znao da ga neće napasti.
Osjetio je otkucaje srca te toplinu i novi nalet energije.
Uspravio se visoko diveći se okolini. Diveći se pogledu oko sebe.
Nevjerojatna prostranstva koja su se prostirala ispod njega i Fire Beauty.

Spremio je mač te se odvezao sa zmajice, osjećajući potpuno povjerenje.

To je bila velika pogreška.

Čim je osjetila da ga ništa više ne veže za nju, Fire Beauty se naglo okrene u letu.

Iznenađen naglim trzajem, Hans je gotovo pao.
Zmajica je nastavila letjeti naopačke.

Iako pogođen naletom energije koju je osjetio samo dok je letio na zmaju, Hans se sunovratio u dubinu.

Gubeći kontrolu nad samim sobom, bio je siguran da je ovo kraj.

No onda mu je nešto sinulo ne pamet.
Imaginacijom se zahvatio za Fire Beauty konopom, i, vidi stvarno, uspio je. Bio je zavezan za Fire Beauty, iako je visio više od sto metara ispod nje.
Naglo se zaustavio u padu te polako letio prema dnu.
Kada je shvatio da se nalazi dvadesetak metara od tla, otkačio se od zmajice te padao prema tlu.
Zakačio se za stablo te se polako spustio na tlo.

Iscrpljeno je ostao ležati, razmišljajući o događajima koji su se izdogađali posljednih pet minuta.

Nakon nekoliko minuta, skinuo je odjelo te otvorio naprtnjaču.
Zašio je rane te gelom ublažio masnice.
Stavio je strijele o pojas te uzeo luk u desnu ruku.
Spremio je odjelo u naprtnjaču te ju stavio na leđa.
Samo u vojničkim hlačama i čizmama, hodao je u potrazi za vodom.
Tko zna koliko kilometara su odletjeli od onog jezera.

Koračao je prema sjeveru, napredovajući prema mjestima gdje ima najviše mahovine.

Nakon nekoliko sati, došao je do malenog jezerca. Nalazilo se na čistini, a oko njega je bilo grmlje koje je tvorilo gotovo pravilan krug.

Popio je vode te se umio, osjetivši nevjerojatno osvježenje.
Zapalio je vatru; Ovdje su noći vrlo hladne.
Izuo je čizme te ih napunio vodom.
Na brzinu se okupao dok je još bilo sunca te se osušio na posljednjim zrakama.

Iz naprtnjače je izvadio vreću za spavanje te obukao odjelo; Ono se prilagođava temperaturi tijela.
Stavio je dovoljno drva da vatra gori do jutra te se smjestio u vreću, osjetivši kako mu se sve kosti ponovno vraćaju na mjesto.
Stavio je luk i naprtnjaču pod desnu ruku te se leđima okrenuo vatri. Iduće je sekunde pao u laki san.

Nije mogao niti sanjati kakva opasnost dolazi upravo iz vatre, koja mu čuva leđa.