Dragonman /cro/

Glava prva

"Gospodine."
Hans digne pogled.
"Ručak je spreman, ako želite."
"Naravno. Hvala ti, Alberthe. Doći ću za koju minutu."

Hans se udubi nazad nad stol te namršteno nastavi gledati papire.

Čovjek u ranim četrdesetima stane na vratima. Zadigne rukave na košulji te zabrinuto pogleda dvadesetogodišnjeg plavušana.

"Gospodine? Jeste li sigurni da ste dobro? Niste spavali već noćima, ne hranite se obilno... To zacijelo mora biti neka psihička patnja. Bit će Vam lakše ako je podijelite s nekim."
Hans se nasmiješi te skine naočale. Pokazao je slugi rukom na fotelju nasuprot radnom stolu.
"Vama mogu vjerovati, zar ne?" Tiho je upitao. U očima mu se vidjela iskrena zabrinutost. "Uostalom, poznavali ste mog oca cijeli život. Možda ćete dokučiti što je u pitanju."
Zavladala je tišina. No ubrzo ju je Alberth prekinuo.

"Hanse Marck, brine te što je tvoj otac mislio pod onim da si spreman da postaneš Dragonman?"

Hans iznenađeno pogleda Albertha, no odmah krene s pričom. "Prokleto ne znam želi li da se prerušim u zmaja, kao svi junaci iz filmova, ili misli na nešto dublje, tajanstvenije?"
Zavladala je kratka tišina, a na licu Albertha ubrzo se počeo širiti osmijeh.
"Pobogu, godinama sam čekao ovo pitanje. Pođite za mnom, gospodaru."

Ignorirajući zbunjeni Hansov pogled, izašao je iz Hansove radne sobe te brzo koračao velikim dvorcem. Spustivši se modernim dizalom u prizemlje, dvojica muškaraca ušla su u blagavaonicu.

Na stolu se nalazio obilan vegetarijanski ručak. Ignorirajući prekrasno pohani seitan, Alberth pomakne jednu stolicu od stola te pokaže Hansu da stane na mjesto stolice.
Pomalo zbunjeno, Hans stane na pokazano mjesto.
"Pritisnite ovo skriveno dugme na stolu, gospodine."
Alberth pokaže na drveno, jedva vidljivo dugme na stolu ispod tanjura.
Hans zbunjeno stisne dugme. Pod se polako počeo spuštati. Uskoro ga je potpuno progutao.
Alberthu na licu zaigra smješak, a zatim i on učini isto.

Našli su se u tajnoj prostoriji. Prostorija je imala crne zidove te su je osvjetljavala slaba svjetla.

Hans je promatrao prostoriju, kao da nije nimalo iznenađen onime što vidi.
"Samo nas dvoje možemo uči u ovu prostoriju. Građena je za Vas i mene, gospodaru."
"Moj otac ju je dao izgraditi?" , upitao je Hans promatrajući veliki ekran te paleći stroj, koji je bio na sredini prostorije.
"Tako je... Bio je veliki čov... Pazite, gospodaru! Možete bombardirati cijeli svijet ako nešto krivo stisnete!"
"Baš kao u Batmanu?" , Hans se nasmiješi, no odmakne se od stroja.
Alberth proguta slinu. "Batman je bio veliko nadahnuće Vašem ocu. Štoviše, projektirao je ovu kuću kao Batmanovu, gospodine."
"Dakle, njegov plan je da se maskiram u čovjeka-zmaja i spasim svijet?"
"Ne." Alberth se nasmije te stavi ruku na Hansovo rame.

No iste sekunde spusti ruku te se približi stroju. Palio je komplicirana dugmeta te pažljivo promatrao ekran.

Ubrzo, na ekranu se prikaže crni zmaj. Toliko crn da se gotovo nije nadzirao. Jedino su se isticale kričavo narančaste oči.

"Maskiranje u superjunaka suviše je neoriginalno. Iskorišteno.
Vama pripada nešto... Snažnije, moćnije. Jer ipak, vi ste jedini preostali nasljednik obitelji Marck."
Alberth približi zmaja na ekranu.
"Vidite li ovo prekrasno stvorenje, gospodine? Ono je stvarno; U vašem je posjedu."

Hans proguta slinu te se približi ekranu. Bio je dovoljno inteligentan da shvati da ga stari Alberth ne vara.
Dovoljno je proputovao svijet, zna da su mitovi katkad stvarnost, iako mi odbijamo povjerovati u to.
"Gdje se nalazi?"
"Molim Vas za malo strpljenja, gospodaru Marck."
Hans ništa ne odgovori. Promatrao je kako Alberth stišće dugmeta te kako iz poda polako izlaze staklene kupole.

Odjednom mu sine na um jedna ideja.
"Zmaj se nalazi u šumi?"
Alberth se okrene, a lice mu obasja osmijeh od uha do uha.

Naime, u ranom djetinjstvu, kada je Hans bio devet godina star, otkrio je da je na jednom dijelu šuma u njihovom posjedu ograđena neprobojnim staklom. Staklo je bilo beskonačno dugačko, do te mjere da je Hans odustao s traženjem kraja nakon dva dana.
Kada je upitao Albertha i oca što je to, oni su odgovorili da će saznati kasnije. Iako ga je izjedala znatiželja, bio je naučen strpljenju.

"Dozvolite da Vam pokažem sve mogućnosti Vaše misije, gospodaru."
Hans proguta 'knedlu' te krene za Alberthom.
U prvoj kapsuli nalazila se maska. Ali ne kao Supermanova; Batmanova; Ironmanova. Bila je to potpuno drugačija maska.
Bila je u potpunosti crna, no imala je narančaste kapke. Crna krijesta; irokeza, stršala je od vrha glave sve do vrata. Crni plašt presijavao se u vatreno narančastu, no kao da je bio nevidljiv u ovoj mračnoj prostoriji.
Oklop je bio također crn, no na mjestu srca nalazila se plamena kugla u kapsuli. Kao da je bila živa, stalno se presijavala.
Čvrsti prsni oklop prelazio je u oblik slova 'V'.
Hlače kao da su bile namijenjene za jahanje.
Čizme su bile od nepoznatog materijala, kao i cijelo odijelo. Činio se kao neki elastični, neprobojni čelik.
Na prstima se nalazila ista onakva krijesta kao i na maski.
Promatrao je rukavice. Na vršcima prstiju nalazili su se narančasti nokti.

"Isprobajte ovo odijelo, molim Vas."
Hans je promatrao odijelo bez ikakve emocije na licu.
Zatim je pritisnuo rukom na staklo, a na ekranu se pojavio otisak prstiju. Iste sekunde, kapsula se otvorila te iznijela odijelo.

Hans stavi masku na lice. Začuđujuće, kroz vatrene kapke, vidio je sve savršeno čisto. Kao da je svjetlo, kao da su vani, usred bijelog dana. U kutu su bile svakakve komande; Morat će proučiti ovo.
Skinuo je majicu te obukao prsni oklop. Bio je savršeno lagan, a opet toliko prokleto čvrst.
Isto je napravio s hlačama i čizmama.

Cijelo vrijeme ga je Alberth promatrao s nekom nostalgijom u očima.
Kad je završio, okrenuo se Alberthu. Nije očekivao ovo. Nikako.
Alberth se pomaknuo u stranu te se iza njega stvorilo zrcalo.

Hans se odmjeri pogledom. Promatrao je vatrenu kuglu na svojim prsima.
"Dopustite da Vam objasnim, gospodaru."
Alberth pokaže rukom na krijeste na glavi i čizmama.
"Krijeste služe za neprijatelje iz zraka; Avione, helikoptere i slično. Ako pomislite da razaranje, izletjet će jedna krijesta te razariti metu. No postoji i mnogo bezbolnija medota; Možete ju samo onesposobiti za napad. Vidjet ćete kako, čim izađete u arenu sa zmajem.
Onda, iz očiju možete rigati vatru. Uvrstili smo maleni plamenobacač u kapke na Vašem odjelu. Također, u noktima su ugrađeni plamenobacači te meci za Kalibar. Samo imaginacijom ih možete aktivirati. I također, napravljeni su za obitelj Marck, stoga jedino Vi možete upravljati ovime svime, pošto ste jedini preostali član. Stvoreno je za Marck mozak.
A ovaj plamen..." , neko vrijeme je nostalgično promatrao plamen na prsima, a zatim lagano prešao rukom preko njega.
"Ovaj plamen stvoren je da Vam pomogne u određivanju odluka. Mentalno će Vas opsosobiti za bolju fizičku borbu. Nahranit će Vaš mozak inteligentnim idejama te Vaše srce hrabrošću i pozitivom."

Hans kimne glavom. Vjerovao je u magiju. Znao je da na svijetu postoji nešto više od tek puke stvarnosti.

"A sada... Slijedi oružje. Vaše glavno oružje definitivno je..."
Prislonio je ruku na staklo te se kapsula otvorila. Izvadio je predivan crni luk te crni tobolac s vatrenim strijelama.
"Strijele su nepotrošive. Stalno se stvaraju.
Ovaj luk građen je posebno. Tetiva je vrlo opasna ako se dira bez Vaših rukavica. Zapravo, tetiva je oštrica kojom se možete služiti kao mačem. Na lijevom vrhu... Ovdje, nalazi se mini mitraljez. Možete ispaliti maksimalno 80 metaka.
Ovdje je ekran na kojem su svakakvi zanimljivi podaci." , Alberth pokaže na ekran na dršci.
"A na desnoj strani nalazi se uređaj koji Vas štiti od vode. Imajte na umu da je voda Vaš najveći neprijatelj..."
Alberth podigne obrvu te pruži Hansu luk.
Luk je također bio nevjerojatno lagan, usprokos svom oružju koje posjeduje.
"A strijelice... Ah, strijelice imaju tu moć da ispucaju metke na udaljenost od čak jednog kilometra. Imaju magnet u sebi, da slijede osobu na koju ispucate strijelicu. Dakle ako ne pogodite strijelicom, metak će stići osobu na koju ste ispucali strijelicu.

A u tobolcu... U tobolcu se nalazi plin koji stvara maglu kroz koju Vi možete gledati pomoću posebnih kapaka."

Hans zakači tobolac o pojas te smanji luk, pomoću tipke na zaslonu, te ga spremi u unutarnji džep plašta.
U unutrašnjem džepu bio jednaki mač te još dva pištolja.

"A sad, krenimo po zmaja."