'Sutra. Staro mjeso, staro vrijeme. Čekat ću te,ako me poželiš vidjeti. Tvoj J.'
Justin?
Dvije puste godine su prošle. Ni jedna poruka, ni jedan poziv. Ništa.
Pokušala sam nazvati ga. No uzaludno. Bacila sam se na krevet. Zašto je otišao? Bez pozdrava, bez ičega. I onda nakon 2 godine pošalje samo poruku.
Da li sam to zaslužila?
Sunce kroz prozor je obasjalo moje lice što me probudilo. Ustala sam iz kreveta i spustila se u dnevni boravak.
Sama sam. Mobitel je zazvonio.
'Nemoj kasnit. J.'
Pogled sam dignula prema satu na zidu. Sranje. Za 15 minuta bih trebala biti u tom parku. Zašto uopće idem?
Otrčala sam se spremit i krenula sam.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Opet radim grešku. Stigla sam u park. Nigdje nikog. Sjela sam na klupu. Našu klupicu. Pored mene je bila kuverta. Uzela sam ju i otvorila počevši čitati.
'Vidi se da ti je stalo do njega. No morat ćeš puno više napravit da bi ga vidjela.'
