Nenapisane Stranice

Bolest

Sad imaš gotovo sve:zrcalo, vatru, mrak oko kuće
I usred svega vrt po kojem možeš tapkati popodne,
Dodirivati listove u zagasite časove dok se u njima
Glasa nebo zgusnuto u fotone, u zagonetne nizove
Svjetiljaka, i tu se završava sve.

Završava se zapravo na tvom pragu
s kojeg si netom kročio.
I već se zna: utonut ćeš u bolest
Koja ti se smješka,
Koja je glazba od samog sna satkana.

To što zovemo prije ili svagda, Ili nekad.
Kad prođu svi zraci po kojima si se ravnao šećući,
Stopit će se u mrak kojim će jednom potmulo grmjeti
I ti ćeš u njemu vrludat u kasni čas.