Opasna Krivina [#NEW♡]

#3 Šta?

* Flashback *

Bell je trčala na treći sprat kao luda. Nije ni minut zaostajala za vremenom , nije dala samoj sebi da zakasni ni sekunde. Trčala je pred učionicu broj šest odakle je izlazio Tristan.

" Tristan! "

Bella se je proderala iz dubine svojih pluća kako bi je Tristan primjetio i zastao. Kako je shvatila da je ne čuje, zatrčala se i stavila mu hladnu coca colu na vrat. Sav se naježio.

" Šta? Ko? Bell? "

" Da. Zašto se ne okreneš kada te zovem? "

Bell je malo ljuta gledala u one smeđe oči koje su je motrile odozgo.

" Nisam čuo. Ideš? "

" Da. A kamo? "

" Danas ideš negdje s mnom. Samo ja i ti. Okej? "

" Oke. "

Krenuli su hodnikom do izlaza iz škole , odmah u ogroman park koji je više ličio na šumu nego na park , preko puta njihove škole. Bell se nije ni u jednom trenutku pitala zašto idu tamo i kuda je vodi , samo je išla slijedeći liniju svog srca a ne uma. Izašli su iz škole i već duboko zašli u onaj park.

" Gdje idemo? "

" Još malo smo tamo. "

Bell je već svratila situaciju ali nije mogla sebi da prizna šta se to trebalo desiti. Išla je za njim i osjećala se sigurno.

" Tu smo. "

" Wow. "

Bell je pogledala oko sebe i vidjela prelijep pejzaž koji ih je okruživao. Zelenilo je bilo svuda i mali potok je tekao pored puta. Bell je pritrčala Tristanu i ponudila mu je hranu. On je pogledao i uzeo i ruke.

" Napravila sam ti ručka. "

" Opet? "

" Da. "

Pogledao ju je još jednom i bacio hladnokrvno onaj njen ručak za njega u onaj potok koji ga je odnio sam bog zna gdje.

" Šta? Tristan , zašto? "

" Zar nisi više shvatila? "

" Šta? Šta nije u redu? "

Na Tristanovom licu nije bio onaj osmjeh koji je za Bell značio život , već nekakva podmukla faca i u onim očima se sad mogla sam mržnja i bjes mogla vidjeti.

" Ti. Ti si mi život počela uništavati. Svi , pa čak i ja , smo te počeli smatrati mojim stalkerom? Po cijele dane me pratiš po školi , čak si i na mojim treninzima tu. Šta hoćeš od mene? "

" Ništa ne želim od tebe. Ja ti samo želim dati do znanja da imaš moje srce , jer te volim , Tristan. "

" Gluposti! Ako me voliš, dokazi to! "

Kao da je nešto očekivao od Bell , gledao je u nju , a ona je kao ovca pred vukom pokušavala da shvati kako da mu pokaže da ga voli.

" Kako misliš da ti dokažem? Čime? "

" Ovim. "

Prije nego što se je Bell snašla , na vrhu nje se nalazio Tristan. Gledao ju je gladno , kao da je želi samo za sebe.