Opasna Krivina [#NEW♡]

#2 Ko je Tristan Leblanc?

Čas je već uveliko bio počeo kada je naša grupa djevojaka i Bell došla do naše učionice. Iznutra se mogao čuti oštri glas našeg "najdražeg" profesora
Ammon. Bell je pokucala i lagano ušla u razred,a mi smo je lagano pratili.

Gospođice Crawford i ekipa. Razlog vašeg kašnjenja?

Da,profesore. Nismo obraćale pažnju na zvono dok smo ponavljale vaš predmet da smo se zanijele i nismo čule zvono.

Aha. Pa ako je to razlog,uđite i sjedite na svoja mjesta. I nemoj da se ovo više ponovi.

Uzdahnula sam. Dobro smo prošle. Krenula sam na svoje mjesto i sjela a odmah ispred mene je sjela Bell. Cijeli treći čas sam gledala u onu njenu dugu crnu kosu. Bila je duga i meni možda beskonačne veličine. Moja razmišljanja je opet prekinulo zvono. Ovo zvono je bilo za ručak.

Idem.

Bell se okrenula i uzela svoj ručak u ruke. Od skakala je od sreće sa poda. Znala sam gdje ide. Ide na treći sprat, ispred one šeste učionice odakle stalno izlazi on. Sigurno se pitate ko je on? E pa , on je ...

Tristan Leblanc?

Šss, ne toliko glasno. Da,idem kod njega.

Bell,šta se vidjela u njemu?

U njemu sam vidjela Zacka.

Tristan Leblanc je bio učenik naše škole. Neki kažu najbolji od momaka a neki opet ne. Imao je plavu kosu i smeđe oči. Bio je zgodan,to neću kriti, i imao top ocjene i bio je najbolji u svim sportovima... dosta o njegovim prednostima. Želim reći, da je mnogo cura ludilo za njim , a jedna od tih cura je bila i Bell. Jednom nam je u kantini ispričala kako je upoznala Tristan.

* Flashback *

I tako moje cure ja sam upoznala Tristan Leblanc.

To nam ništa ne znači,želimo cijelu priču.

Dobro,dobro.

Smijala se i gledala nas sa nekom svojom vrstom uzbuđenja.

Eh,ovako. Bilo je tu u prvom razredu srednje. Znate sve kako imam loše zdravlje ...

I tako je počela priča kako su se Bell i Tristan upoznali.

* Flashback *

Bilo je toplo vrijeme na stanici gdje su svi već odavno čekali voz. Neko za školu, neko na posao i tako dalje. Među njima je bila i Bell kojoj je danas prvi dan u novoj školi. Toplina joj je smetala zbog zdravlja ali pokušala je da izdrži. Ne obazirući se na svoje zdravlje nastavila je da stoji kao ukopana,ali to nije moglo dugo trajati. Uskoro se onesvijestila.

Kada se probudila,bila je na stanici još uvjek, ali u čekaonici gdje je ležala na jednoj od stolica. Ugledala je jednu medicinsku sestru koja je bila tu,nekoliko koraka od nje.

Oprostite,ali gdje sam ja? Šta se desilo?

Ustala si. Dobro je. Onesvijestila si se na stanici. Jedan od momaka koji nosi istu uniformu kao ti, te je doveo ovamo i rekao da si pala u nesvijest. Izvoli.

Šta je to?

Bell je pružila ruku da uzme peškir koji je bio plave boje i imao košarkaški grb njene škole. 

Peškir koji je taj dečko ostavio. Momak ti je super.

Hvala.

Bell je pregledala cijeli peškir. Sa prijeda i sazada. Ništa nije pisalo na njemu. Osim što je na etiketi,koja još nije oštećena pisalo T.L.

Od tog dana,Bell je po svojoj školi tražila košarkaša koji je imao u svoj imenu i prezimenu inicijale T i L. I našla je. To je bio on, Tristan Leblanc. Još kada je Bell vidjela kakav je on i upoznala se,polako se u njoj ona čudna ljubav počela rađati.

* End of flashback *

I to je to. Od tada ga stalno posjećujem i pričamo o različitim temama.

Išla je svaki odmor da mu odnese užinu , da priča sa njim pa čak je i postala menadžer košarkaškog tima , uprkos njenom lošem psihičkom stanju. Čudila sam se kako može. Bell se samo smijuljila i sve nekako stidno pričala.

* End of flashback *

Otrčala je kroz vrata. Naše glavno mjesto za sastajanje za ručak je bio krov. Uzela sam svoj ručak, krenula sam prva. Na krovu me je čekao jedan vrlo zanimljiv gost. Otvorila sam vrata od krova. Sunce je odmah obasjalo moje lice, kao i zaslijepilo moje oči. Na krovu nikoga nije bilo osim jedne osobe. Imao je dužu smeđu kosu i zelene oči. Dolazi li vam išta u pamet ko bi to mogao biti?

Zack?

Okrenuo se. Na njemu su bile neke stare crne farmerice poderane i neki bjeli mantil. Njegova građa je bila savršena. Ali u njegovim očima nije više bilo života samo prazan prostor.

Grace,kako si?

Dobro, ti? Šta to radiš od sebe?

Kada sam ga pitala sta radi od sebe mislila sam na modrice koje su bile u području njegovih očiju, i krv koja je išla iz donje usne. Promjenio se. Nije više kao što je nekad bio.

Sigurno se pitate kako ja znam Zacka? Pa to je stvarno duga priča, ali vam ovo mogu reći, ja i on smo bili nešto u prijašnjoj osnovnoj školi. Volili smo se. Ali on nije mogao da zaboravi nju. Čak iako samo bili zajedno,nije je zaboravio. Zbog toga sam je mrzila,bila je bolja u svemu od mene.

Ah, ovo. Ma ništa ozbiljno,Grace. Kako si ti? Kako je Bell?

Bell ovo , Bell ono. Svaki put isto. Kada dođeš uvjek pitaš za nju!

Počela sam se derati. Nisam više mogla da podnesem svoju dvoličnost.
Nastavila sam.

Ako nemaš šta drugo pitati,ja odlazim.

Možeš doći ovdje poslije škole, danas,Grace?

Naravno. Čekaj me oko 5.

Vidimo se.

Nisam čak ni ručak uspjela pojesti. Krenula sam niz stepenice i u kraju vidjela sjenu koja je jecala. Mislila sam da je to neka random cura koju je momak ostavio,ali kada sam primjetila Bellinu trakicu, pretpostavila sam da je ona. Potrčala sam k njoj.

Bell,šta se desilo?

Ne želim da razgovaram o tom...

Nesvjesno sam gledajući je kako plaće i govori mi kako ne želi da priča s pucala šamar. Uhvatila se je za obraz i suznim očima gledala u mene.

Zašto, Grace?

Bell ako imaš problem reci mi i zajedno ćemo ga riješiti.  Molim te.

Sjela sam kraj nje i zagrlila je. On je kao omekla i došla malo sebi. Mrzim svoju dvoličnost! Pogledala me.

Tristan, on me je...

Šta, Bell. Šta? 

On me je pokušao pozvati na nešto što nisam htjela. 

Silovati?

Da.