NEKOLIKO TJEDANA KASNIJE
-Stvarno misliš da sam to napravio?- uzdahnem i sjednem na stolicu. On sjedne nasuprot mene.
-Molim te, vjeruj mi!- uhvati me za ruku i stisne ju.
-Ne mogu! Ne mogu Noah! Ne mogu ti vjerovati! Zašto si to učinio?- iznervirano se dignem.
-Hej, hej!- stavi svoje ruke na moje obraze. -Ja te još uvijek volim!- polako približava svoje usne mojim. Sve dok se naše usne ne nađu nekoliko milimetara udaljene, dodirivajući se. A onda se spoje. Sve se dogodi tako brzo. Tako neočekivano. Nisam ni pomislila na njega. Jedini osjećaji koji su mi se trenutno vrtili po glavi jesu da sam se trenutno ljubila sa Oliverom, mislim Noahom...Tako je zbunjujuće. Ne znam kojeg da volim...Iz misli me trgne Noah koji strastveno me diže i ja okomotavam svoje noge oko njegovog struka...I desi se...
Dižem se i gledam kako Noah spava na drugoj strani kreveta pokriven plahtom. Razmišljam da ga pokrijem i poljubim al' shvatim da će se tako samo probuditi i morati ćemo raspravljati o onome što se desilo sinoć. Uzimam svoju odjeću i obučem se, te izletim iz njegove sobe i lagano se šuljam do ulaznih vrata i izlazim van.
Šetkaram zamišljena o Noahu, o onoj djevojci, o Oliveru, o one što se sinoć desilo. Pre komplicirano je. Ne mogu tek tako da mu oprostim. Znam da se ono sinoć nije desilo samo zbog ljubavi prema Noahu nego i radi osvete prema Oliveru. Šta ja to pričam? Kada sam postala ja ovakva? Kada spavam sa nekim radi osvete? Ili da bude ljubomoran? Ovo nisam ja?
FLASH BACK
-Napokon! Sve je došlo na svoje mjesto!- nasmijem se i sjednem za stol.
-Da!- pokraj mene sjedne i Cristian.
-Znači Julian se probudio i dobro je i nismo imali nikakve probleme ovih dana.- pogledam u svoje ruke. Te razmislim da li bi trebalo da im kažem za mog brata, ili za onog princa koji se želi oženit sa mnom.
-Što je sa tvojom obitelji? Bratom? Ocem? Princem za kojeg se trebaš udati?- zaboravim da i on može čuti moje misli. Udarim rukom od čelo.
-Molim te! Nemoj nikome reći!- sklopim ruke preklinjajući ga.
-Ne brini!- namigne mi.
Potom dolazi Noah i Oliver kao i uvijek svađajući se oko nečega.
-Joy...-priđe mi Oliver.
-Joy, hoćeš da idemo prošetati!- u sebi pomislim 'ako baš moramo' a onda se dignem sa stolice i krenem van sa Noahom.
-Moram ti nešto reći!- stane i uhvati me za ruku.
-Joy, ja....te volim.- spusti pogled prema tlu. Ovo me udari kao grom iz vedra neba kako se kaže. Ništa drugo. Samo mi odjednom kaže da me voli.
-Stvarno!- Zadivim se, očigledno, al' ne kažem mu isto. On podigne glavu i poljubi me. Nisam svoj prvi poljubac očekivala da će biti ovakav, al' ponekad se planovi ne ostvaruju.
SADAŠNJOST
Iz mojih me misli trgne nekakav zvuk. Na to se ja brzo okrećem i zaskačem nekoga ko se krio u grmlju. Pomislim 'jesam ga' a onda shvatim da je to samo Oliver. Tako da se dižem sa njega brisajući prašinu sa odjeće.
-Koji je tvoj problem?- ljutito se diže sa zemlje.
-Moj problem je jedan idiot koji me prati non-stop.-
-Htio sam ti nešto reći al' zaboravi sada.- mahne rukom i okrene se.
-Dobro reci mi!- ljutita sama na sebe prekrižim ruke što sam toliko radoznala o tome što mi mora da kaže.
