Cursed Girl

' Beginning '

15 godina nakon mog rođenja obitelj me pozvala u čopor. Vukodlacima je to poseban događaj,svi donose po najvrjednije darove,žene nose bijele haljine te bijelo cvijeće u kosi,oko kose kako želite.Muškarci su pak obučeni u elegatna crna odijela i bijele mašne.Mi mladi vukodlaci koji se spremamo ući u čopor nosimo plavu boja koja označava odanost,povjerenje i iskrenost,najčešće su to također haljine i elegatna odijela.Kako bi se pokazali hrabrima mladi vukodlaci uzimaju po gutljaj vode u kojoj je rastopljen jedić ( wolfsbane ) , on vukodlacima uzrokuje bolove no mi ih trebamo istpjeti kako bi prošli jedan od testova.Naime ja se nikad nisam osjećala ponosnom time što sam vukodlak kao ostali članovi moje obitelji,za mene je to bila čista kletva.Moje sestre nisu tako mislile i jedva su dočekale ulazak u čopor.Tog dana zvaničnog ulaska u čopor,bila sam uplašena,do tad se nikad nisam morala pretvarati u vukodlaka ni trpjeti bol o kakvoj su naši roditelji pričali.Svi su se divili tome,mislili su da je dar,da su posebni tog dana.Laganim,neki hrabrim neki uplašenim koracima,koračali smo prema uređenoj livadi ispred šume.Tamo su stajale sve žene i muškarci,pjevalu su mirnu pjesmu uz cvrkut ptica.Prva na redu bila je Katrin,ta je djevojka bila najponosnija,ubrzala je korak i stigla do stola na kojem su bile poredane ceduljice sa imenima mladih vukodlaka i ceduljice sa imenima čopora,također tamo je bila bijela haljina i cvijeće kako su nosile žene,te crno odijelo za muškarce.Vođa najpoznatijeg čopora gospođa 'Celeste' , pružila je ruku ka Katrin te uzela njenu ruku,Katrin je ispružila dlan, a Celeste joj je napravila malenu posjekotinu iz koje je krv iscijedila u pozlaćenu posudicu.Zatim joj je pružila ime čopora i prikladnu odijeću.

Bio je red na mene,zadnja i najudaljenija koračala sam prema Celeste,obitelj me gledala s ponosom i poštovanjem.Kad sam pružila ruku,Celeste me primila te zatvorila oči na duže vrijeme što nije bilo uobičajeno za ovaj događaj.Pustila me i rekla da trčim,da pobjegnem.Nisam ništa razumjela,ali kada su me svi pogledali drugačijim pogledom,čak i vlastita obitelj me više nije gledala s ponosom,potrčala sam.Pun mjesec se približavao,ali ja nisam imala pojma što da radim.Nisam željela ozlijediti ljude,ali također nisam znala mogu li se kontrolirati.Ne nisam mogla,otrčala sam u neku staru kolibu koja je bila na kranu šume,zaključala vrata kako ne bih mogla izaći,no bilo je uzalud.Bolovi su bili strašni,osjetila sam kako mi svaka kost u tijelu puca na pola ili se okreće,boljelo je i boljelo.Nakon užasnih 10 minuta u starom ispucalom ogledalu mogla sam vidjeti čudovište,a ne lijepu Annie,kakvom su me svi smatrali.Puno toga mi se vrtilo po glavi,sve od početka mog života,svaka priča,nezgoda,svaka osoba.Preobrazila sam se u 10 minuta,a vukodlacima početnicima potrebno je 3-4 sata mučenja.Shvatila sam da me Celeste nije otjerala bez razloga,ja sam čudovište,morala sam se zaustaviti.No zaključana vrata nisu me spriječila da ih probijem te odem do sela u blizini.Ljudi su vrištali,bježali od mene,savjest mi je govorila da to ne učinim,ali moje preobraženo tijelo radimo je sve suprutno od savijesti dok me nije zaustavio crni vuk.Pogledao me i mogla sam u savjesti vidjeti njegove riječi koje su mi govorile da se fokusiram i vladam ovim tijelo.Pogledala sam ga na još nekoliko trenutaka i otrčala još dalje u šumu.

Ovo je vrlo kratko zato što je to uvod,nadam se da ću uspijeti u ovoj priči i nadam se da ćete čitati ako vam se svidi.Slobodno pišite što vam se sviđa,a što ne prihvatit ću sve.