Više od najbolje prijateljice

1: Prvi pogled

Danas je prvi dan nastave i April je maturantica. Samo još jedna školska godina ju dijeli od kraja svih obaveza i mira u njezinom životu. Pokušavajući namjestiti svoju kosu April je duboko uzdahnula i pokušala skrenuti pogled s ogledala. Šminka joj je bila na mjestu, onako kako je ona htjela. Samo crni tuš i malo maskare da joj zelene oči dođu do izražaja.
Opet je prošla rukom kroz kosu, kao da je time samo htjela ublažiti svu anksioznost koja se nakuplja u njoj. Izvadila je mobitel iz stražnjeg džepa crnih uskih hlača i tiho opsovala u bradu, jer je skužila da će zakasniti u školu. 
Izletila je iz kuće, no čim joj je rujansko sunce dotaknulo lice odlučila je ipak da je to vrijedno toga da zakasni u školu. Ipak, samo je prvi dan, zar ne? Ulice Brisbanea su se već gotovo ispraznile, jer su već skoro svi bili na poslu ili u školi. Istom stranom ulice, ali u susret April hodala je cura smeđe kose do ramena s plavim ombrama, slatkog lica i pogleda koji je bio uprt o April. Aprilin pogled je bio u očima te cure, jer imala je osjećaj da dok gleda u njezine oči da joj vidi i dušu. Kao da čita njezinu priču, sve što je ikad rekla ili prešutjela. Brzo je odmaknula pogled da ta djevojka ne bi pomislila da zuri.

Ali bilo je prekasno, ta djevojka bila je svjesna Aprilinog pogleda, ali isto tako je i ona vidjela Aprilinu dušu, sve što je ikada htjela i sve što nikada nije mogla smisliti. U nekoliko sekundi koliko im je trajao taj pogled, našle su se licem u lice. Na što su obje nervozno krenule namjestit svoju kosu. April se nasmijala i pokušavala imati što više samopouzdanja dok je djevojci rekla:

- Hej, ja sam April. Sorry što smo se skoro sudarile. - rekla je s nervoznim smješkom na licu.

- Lexie, drago mi je. - rekla je djevojka prije nego što joj je mozak registrirao da priča s April.

- Pa, Lexie moram ić' u školu sad... 

- Kasnim u školu, April. - istovremeno su rekle na što su se pogledale i nasmijale. - Drago mi je da sam te upoznala.

- I meni, iako mi je ovo sve malo weird. - nasmijala se April.

- I meni... - kroz smijeh je odgovarala Lexie.

U tom trenutku krenule su svaka na svoju stranu, pogledavajući preko ramena i hvatajući pogled one druge i opet bi se nasmijale. Cijelim putem u školu April je samo mogla misliti o tome koliko joj je Lexie slična. Fizički obje su imale smeđu ravnu kosu, krupne oči koje su skrivale velike naočale, vrlo sličan oblik lica.  Karakterno po Aprilinoj procjeni, Lexie joj se činila isto kao i ona, pomalo anksioznom i depresivnom, ali nije mogla suditi knjizi po koricama. No, ipak imala je osjećaj da Lexie zna što želi reći, prije nego što ona to kaže.

Kad je došla pred učionicu nije dugo čekala nego je odmah ušla. Profesor je spustio naočale i dobio dirty look, koji je April bio sladak, ali ne i sexy što su druge cure iz njenog razreda mislile.

- Gospođice Summer, ne znam jeste li svjesni toga da je sat počeo prije više od 30 minuta? - rekao je profesor pokušavajući zvučati strogo, ali svi su znali da nije neki kada se treba pokazati zube.

- Ma znam, ja to. - govorila je samopouzdano dok je sjedila na mjestu.

- A razlog vašeg izostanka?

- Ne znam kakve priče volite, tako da ću reć' da je privatnih razloga. - odgovorila mu je i okrenula glavu prema svom najboljem prijatelju s kojim je sjedila. - Pa dobro, je l' nisi ti mogo reć' da ću zakasnit', da je došlo do poplave u kući ili bilo šta?

On joj nije odgovorio nego se samo nasmijao, a profesor se okrenuo i nastavio pričati o rasporedu za ovu školsku godinu. Kad je konačno zvonilo za odmor, April je uhvatila Jace za rukav i odvukla podalje od svih ostalih.

- Danas sam upoznala curu - počela je govoriti, na što je Jace samo nestrpljivo odmahivao glavom. - koja me podsjeća na mene. Drugačija je. Onako, čudna je, a opet je normalna i kužiš...

- Je l' ti uopće znaš šta mi hoćeš reć'? - nasmijao se i da imao je prekrasan osmijeh, savršene, bijele zube.

- Jace! - udarila ga je lagano po ramenu. - Naravno da znam šta ti hoći reć'. Hoću da me ne voziš kući.

- O, ne. Jesi li sigurna? Hoćeš li moći bez mene? - govorio je s velikom dozom sarkazma u glasu, na što je ona suzila oči kao da će mu reć' nešto uvredljivo, no na kraju mu je ipak rekla:

- Ah, izdržat' ću. Što li ću ja jadna. - rekla je i dotaknula rukom čelo. - Ali ozbiljno, šta mogu? Ta cura me toliko zaintrigirala da ju moram nać' il bar se nadam da ću ju pronać' nakon škole na istom mjestu, ne mogu ti opisati koliko me njezine smeđe oči vuku k njoj.

- A moje? - rekao je i napravio šarmerski izraz lica, na što je April samo prevrnula očima.