Više od najbolje prijateljice

5: Definitivno najbolje prijateljice

Definitivno najbolja prijateljica, ona mi je definitivno najbolja prijateljica. I samo najbolja prijateljica! Ne možeš biti ljubomorna, to su gluposti. opominjala se April dok u perifernom vidu gledala Lexie. Nakon još nekog vremena koje je provela u svojoj glavi April se odlučila uistinu posvetiti onome što vidi. Clary. Njezin osmijeh, tjerao ju je da zaboravi na ljubomoru koju osjeća prema njoj. Njezine drage oči, tjerale su ju da poželi gledati u njih, a ne u Lexie ili bilo koga drugoga. Njezin melodični glas, tjerao ju je da napravi što god poželi. Odbijala je pasti pod čaroliju te cure. Pogledom je tražila Lexie, kao svoj spas. Spas od ljubavi, iako je bila sigurna da je zaljubljena u Lexie. No, bilo je nešto u Clary što je ubijalo ljubomoru prema njoj drugom, onom prema Lexie. Lexie može biti u Claryinoj blizini svaki dan, cijeli dan. Gledati njezino formirano tijelo, skladan stas. S druge strane Clary može cijelo vrijeme biti s Lexie. Teatralno je izdahnula, nimalo svjesna toga.

- Što je bilo? Izgledaš mi jako odsutno. - rekla je Lexie primajući April za ramena. Na što se April okrenula prema njoj, ne usuđujući se pogledati je u oči, nego je samo odmahnula glavom. - Aj, samo sekundu, idem do šanka po vode za tebe.

U tome trenutku zabrinuta Lexie je nestala iza ljudi, a April je ostala sama s novom curom, Clary. April je upao u oko riđi pramen kose koji je pobjegao iz Claryine neuredne, ali vrlo slatke pundže i padao joj niz lice. Clary se okrenula prema April i zabrinuto ju pogledala.

- Znaš, malo si mi blijeda... - April je podignula ruku i lagano stavila pramen iza Claryina uha.

- Ne znam koliko znaš, ali ja ti se baš ne snalazim s masama ljudi, a da idemo van danas, to me je nekako uplašilo, moglo bi se reći da sam se uspaničila. - rekla je iskreno April spuštajući ruku i podižući pogled prema Claryinim očima, koje su joj se uz usnice zahvalno nasmiješile.

- Nisam znala da ti je to problem. Žao mi je. - rekla je tiho i u glasu joj se moglo čuti da to uistinu i misli. - Lexie mi je rekla da ste kao blizanke da ste obje bi, anksiozne, depresivne, imate nekih problema, ali nisam znala da i ti imaš problema s ljudima.

Lexie joj je rekla da smo kao blizanke? April se osjećala friendzoneano, iako je znala da nema razloga za to, znala je da su definitivno najbolje prijateljice i samo to, ali ipak nekako ju je to zasmetalo. Od reakcije koju je fizički prikazala bio je osmijeh te je rekla:

- Da, stvarno smo k'o blizanke. - April je složila svoj najljepši osmijeh, koji su do sada vidjeli jedino Jace i Lexie, a u Claryinim očima vidjela je da ako ne želi ići van s njima, da neće ni njih dvije ići pa je nastavila - A smatram, da svatko mora prevladati svoj strah ili fobiju, koliko god to teško bilo. Dakle idemo van?

Clary nije ništa rekla nego je samo zagrlila April, a ona joj je uzvratila zagrljaj i nespretni pramen opet je ispao i ovaj puta poškakljao i April po licu. Kada su se udaljile da si vide lica, obje su bile sretne i nasmijane, a April je opet maknula taj pramen s Claryina lica na što su se obje blago zarumenile.

- Drago mi je vidjeti da si opet dobila boju. - rekla je Lexie pomalo sarkastično. - Ali evo, svejedno sam ti donjela vode. - pružila joj je čašu.

- H-hvala. - rekla je April.

- Otkrila sam u čemu je problem. - rekla je Clary, na što su ju preostale dvije djevojke upitno pogledale. - Rekla si da je kao i ti, sjećaš li se da tebe nisam mogla nagovorit prvi puta da izađemo van?

- Aha, kako se ne bih sjećala, to je valjda jedini dio te večeri kojeg se sjećam. - rekla je Lexie kroz smijeh.

- Eh, pa i April ima slični problem, što si ti pretpostavljam znala, - Lexie je slegnula ramenima kao "ups". - ali mi nisi rekla. Kako god bilo, ići će danas s nama van i mi ćemo se pobrinuti da joj prvi put bude super. - rekla je s toliko ustiha da se April zapitala kako je moguće da jedna osoba bude toliko sretna, a ne eksplodira, na što se ona nasmijala.

Lexin pogled prešao je s Clary na April, kojim je htjela uliti hrabrost u nju.

- Nisam ni sumnjala u nju. Jača je nego ja, to sigurno. A nekako sam i htjela da joj večeras bude zanimljivo... - svaku riječ je govorila sve tiše, a na kraju je zamrla i pogledala u daljinu. - Što ćemo onda obuć' danas?

Sada su Lexin i Claryin pogled bili uprti o April, koja nije bila sigurna želi li uopće reći što stvarno želi obući ili da samo kaže ne znam. Ipak se odlučila na prvu varijantu:

- Odjeću, udobnu i starke.

- A ne. - rekle su Clary i Lexie u isti glas, a Lexie je nastavila. - Idemo sad do tebe pa ćemo sigurna sam pronać' nešto više u tvom ormaru osim crne odjeće, hlača, majci i košulja. I taman stignemo još ako ne nađemo otić' i do nas pa ti nać' nešto naše odjeće. - Lexie je podignula ruku i mahnula konobaru.

- Nemoj ga zvat. - rekla je uzimajući račun. - Ja ću platit, vas dvije izađite van i ponesite moje stvari. Nakon što platim morat' ću otići na wc. - ne čekajući nikakav komentar, April se ustala i otišla do šanka. Suicidalno. To sve je samo suicidalno. Zašto sam glupa? Zašto sam se prepustila tome da idem van s njima. Krenula se udariti lijevom rukom, u kojoj je držala novac, po čelu, ali ruku ju je uhvatila poznata velika šaka.

April se okrenula prema osobi koja ju je zaustavila i zagrlila je Jacea, koji se nasmijao i podigao ju u zagrljaju.

- Kad si prije došla? - upitao ju je Jace, spuštajući ju.

- Uff, po mojem mišljenju prerano.

- Lexie?

- Aha i njezina jako dobra prijateljica, koja čini mi se zna puno o meni. 

- I to da si psihopat? - šapnuo je Jace.

- Šššš, ne moraju to svi znati. - oboje su se nasmijali. Jace joj je opet uhvatio lijevu ruku, no ovaj put da izvuče račun.

- Ajd', briši, ja ću platit'.

- Oh, super. - rekla je April stavljajući mu novac u prednji džep hlača. - Onda ti je ovo za sinoć. - Namignula mu je i nestala s vidika, na što se on nasmijao. 

Otvorila je vrata ženskog wc-a, pomalo nasilno i pustila vodu da curi u umivaoniku dok je umivala lice. Gledala je svoj odraz kao da u njemu želi vidjeti odgovore na pitanje što sad, a ako ništa drugo onda barem kako se osjeća. No, na svome licu nije mogla pročitati ništa od svojih emocija, sve su bile dobro skrivene, duboko u njoj.