Hodam već četiri sata kroz šumu Narrow. Sad shvaćam kako je dobila ime. Nakon prva tri kilometra nema puteljaka po kojima mogu hodati. Nije mi preostalo ništa nego penjati se uz skliska i mahovinom zarasla kamenja. Prošla sam dvije trećine planine po imenu The Forbidden Peaks,a mom „poslu" ni traga ni glasa. Nemojmo se praviti da ne znate o čemu pričam. Netko ipak mora štititi ljudske kćeri i sinove. Moj zadatak je jednostavan, pronaći vampira i ubiti ga. Davno je prošlo vrijeme kada su vampiri živjeli daleko od očiju javnosti,skrivajući se u sjenama i napadajući samo za hranu. Već mjesecima žive među nama,hodaju poput nas,govore poput nas,ponašaju se poput nas. Prošli su mjeseci da su napustili zidine kraljevstva Evuviel. Mi,lovci na vampire, koji smo upoznati s njihovim postojanjem od rođenja, znali smo da će se ovo dogoditi,da se njihovo ponašanje neće moći predvidjeti. Vampiri su ipak grabežljivci,predatori i rođeni ubojice. Na vašu sreću,to smo i mi!
Lovci na vampire nisu obični ljudi. Našim žilama teće drugačija krv.Brži smo,jači,sposobniji,lukaviji i inteligentniji. Nažalost, jednako lako nas je ubiti kao i ljude. Još dok smo djeca uče nas borilačkim vještinama,mačevanju i streljaštvu. Prolazimo kroz rigorozne treninge od svoje pete godine. Svatko od nas zaradi svoje mjesto u klanu tek kad potroši stotine litara znoja,stotine litara krvi i stotine litara suza. Već sa petnaest godina sposobni smo tražiti naše prve lovine,"degradirane" vampire. Vidite, vampiri se dijele na plemiće i ugrižene. Plemići nemaju potrebu ubijanja za hranu. Oni se hrane jedni drugima. Ne žele mješati svoju krv sa krvlju ugriženih vampira ili običnih ljudi. Mogu hodati po sunčevoj svjetlosti,jači su i brži,ovisno o jačini svoje plemićke krvi.Samo oni mogu stvarati nove vampire.Također se mogu i razmnožavati. S druge strane imamo vampire s ograničenim „vijekom trajanja". To su ugriženi. Znatno su sporiji i slabiji. Oni su, ono što mi lovci zovemo, „B-klasom". S vremenom počmu slabiti i tijelo im se raspada. Njihova želja za krvlju postane sve jača i ubrzo izgube kontrolu nad svojim tijelom,odn. degradiraju. Lovci ne rijetko love sami, ali ovaj put, zbog udaljenosti našeg „posla" imam društvo.
>>Jo?<<,upitam teško dišući.
>>Reci.<< rekao je Jo što kraće štedeći zrak.
>>Mi se nismo izgubili,zar ne? Već satima hodamo,a vampirima ni traga.<<, kažem mu nakon što sam otpila par gutljaja vode iz svog ruksaka.
>>Nismo,uputili su nas na kordinate ispred nas. Trebali bi naići na kolibu u kojoj se skrivaju svaki čas.<< rekao je Jo uzimajući od mene bocu vode.
Naime, naš zadatak ovoga puta bio je malo zanimljiviji. Mala grupa od sedam degradiranih vampira skrivala se u kolibi blizu grada Lakewood i napadala stanovnike kad bi pao mrak. Taj teror traje već četiri večeri i ubijeno je dvadeset i troje ljudi. Degradirani možda nisu toliko jaki, ali zbog izgubljenog razuma i svijesti su opasni.
Jou je penjanje išlo odlično još dok smo bili „pripravnici",a njegov mali rast i mršava figura su mu dodatno pomagali u probijanju kroz grane. Zajedno smo počeli s treninzima i zajedno odradili svoj prvi posao. Nikome ne vjerujem kao njemu. Ipak smo odrasli zajedno. Mržnja prema krvopijama je za nas lovce „Bogom dana", ali na našu je utjecalo više od genetike. S četiri godine vampir je ušao u naše selo,Bordonu, s ciljem ubijanja svakog lovca koji je sudjelovao u ubijanju njegove supruge. Vampir je bio plemić,a supruga mu je degradirala i izgubila razum. Kao ugrižena vampirica nije mogla ispuniti svoj san i podariti mužu dijete,te je nakon što je degradirala napala Spring Garden vrtić. Ubila je dvije curice. Tada svijet nije bio upoznat s vampirima,te su lovci u dogovoru s ostalim vampirskim plemićima odlučili zataškati ubojstva u zamjenu za vampiričinu glavu. Sve se odvilo po planu,ali njen muž je došao ubrzo po osvetu. Ubio je dva lovca koja su sudjelovala u ubojstvu njegove žene,ali to mu nije bilo dovoljno. Nakon toga je ubio njihove žene i cijele obitelji,ostavivši samo jedno dijete živo u nadi da će se u nama probuditi osveta. Bio je u pravu. Jo i ja smo željni osvete,koju nikada nećemo dobiti. Taj vampir je ubrzo smaknut od strane ostalih plemića jer je u potpunosti izgubio razum. On je izgubio ženu i razum,a Jo i ja roditelje i njegovog starijeg brata Gilla.
>>Stigli smo.<< reče Jo tiho.
Znamo da nas mogu čuti,ali po ovom suncu ne smiju izaći. Oboje smo polako izvukli mač i promatrali kolibu. Iza kolibe se dizao dim.
>>Netko je zapalio vatru?<<,zbunjeno upitam gledajući Joa.
>>Ne znam.<< reče Jo,ne spuštajući pogled s kolibe.
Ubrzo je iz kolibe izašao muškarac. Fizički vidljivo jači od nas. Vukao je vampira na sunce držeći ga za vrat. Vampir je počeo kričati i polako goriti. Jo i ja smo se pomakli u stranu da vidimo što se događa iza kolibe. Vatra i dalje gori,a na rubu se vide dijelovi tijela vampira.
>>Tko je on?<< rekao je Jo.
U tom trenutku muškarac se okrene prema nama. Vidljivo je da je plemić i to jake krvi. Zanemario nas je praveći se da nas ne vidi i bacio i zadnje tijelo u vatru.Po njegovom ponašanju očito je da nas ne shvaća ozbiljno. Lagano koraća do ruba litice i skoči. Nestao je bez traga. Jo i ja smo ostali zbunjeni.
>>O ovome moramo izvijestiti fra Luca i ostale glavešine.<< rekao je Jo.
>>Da.<<,rekla sam i dalje zureći u vatru.
Možda su plemići napokon započeli s čišćenjem.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
