The Vampire Hunter

Put ispred nas

Otvorim oči. Svijetlost sunca mi ulazi kroz prozor u sobu. Već godinama je tako,a od lijenosti nikako kupiti širu zavjesu.Bolno izdahnem. Ne želim ustati,ali zbog Joa moram.Pogledam na mobitel,pet i pedeset sedam. Probudila sam se tri minute prije budilice. Ne znam kako sam uopće mogla spavati. Jednostavno sam odlučila ne razmišljati o tome. Izgasim budilicu i krenem pod tuš.Mrzim se tuširati rano u jutro. Prvih par minuta ne želim pod tuš,a nakon toga ne želim izaći.Nekako i to obavim te nakon toga rasčešljam kosu,operem zube i presvučem se. Ne marim posebno o izgledu. Oduvijek sam bila "jedna od dečkiju" stoga ponovno zavežem svoju dugu plavu kosu.Moja kosa je u neku ruku jedino o čemu vodim dobru brigu.Prirodno je zlatne boje i trenutno dužine do pola leđa.Na drugim curama možda to nije dugo,ali na meni,koja sam visoka sto sedamdeset i pet centimetara, je.Čak ni "Alfa" nije puno veći od mene.S druge strane, Jo, je centimetar manji, ali ne želi priznati.

Silazim niz stepenice u prizemlje i već čujem Joa kako priča s fra Lucom.
>>Jutro!<< kažem trljajući oči.
>>Jutro.<< vrate Jo i fra Luca u isti glas.

Fra Luca podjeli kuvertu Jou i meni. 
>>Ne znam koliko će sve ovo trajati.Prema Zekeovoj predodžbi nekoliko mjeseci,ali želim da imate dovoljno novčanih sredstava uz sebe.<< progovori fra Luca.
>>Hvala vam na vašoj požrtvovnosti. Znam da nije lako,posebno ne vama.<< nastavi.

Jo izdahne. >>Kako god. Idem po svoje stvari pa krećemo. Ono čudovište će nas čekati ispred crkve.<< reče Jo i ode nazad u sobu.
Ja ga slijedim odmah iza,ali prije toga ispijem šalicu kakaa.

Stigli smo ispred crkve,ali ovdje nema nikoga.

>>Već je sedam i dvadeset. Ja ga duže neću čekati.<< reče Jo ispijajući malo vode iz bočice. 
>>Teška noć?<< počnem zezati Joa.
Okrene se prema meni. >>Teško jutro.<< progovori kroz smijeh.

U to ispred nas dojuri sivi jeep. Jo i ja se samo pogledamo. Možemo samo pogađati tko je u njemu.Mislim, koja budala vozi kroz naseljeno mjesto,u sedam ujutro,preko sto na sat.
Namjerno smo ga oboje ignorirali.

Spustio je prozor.>>Što čekate?Upadajte!<<poviče jakim glasom.
Ostavimo stvari u prtljažniku te Jo krene na mjesto suvozača,a ja nazad."Alfa" nas odmjeri oboje.Uopće nismo bili očiti,s crnim cvikama  i "geganjem" Joa do auta.I budala bi vidjela da smo pili sinoć."Alfa" ne kaže ništa samo se nasmije.

>>Znaš mali,ja više volim koke da sjede naprijed.<< progovori "Alfa" nakon što smo krenuli.
Jo ga pogleda kao da će svakog trena skočiti na njega i ubiti ga.>>E pa ova koka neće biti blizu tebe kroz cijelo putovanje!<< razdere se Jo.
"Alfa" se samo nasmije podrugljivo.>>Ne brini mali,ne zanimaju me prljave ljudske kćeri.<< reče "Alfa" i pogleda me nazad u retrovizoru. 
Spustila sam pogled posramnjeno. Svjesna sam činjenice da nisam najljepša žena na planeti te da se pogotovo ne mogu uspoređivati s vampiricom,ali popusti malo. Ja sam samo sedamnaestogodišnja tinejđerka koja ubija vampire u slobodno vrijeme. Nije lako pritom biti privlačan.

Ostatak puta,pritom mislim na četiri sata,sam slušala Joa kako me brani i "Alfu" kako vrijeđa sve "ljudske kćeri".Pritom se naravno hvali sa svim zgodnim vampiricama,koje su se,kako on kaže,bacale pod noge slavnom generalu.
Suzdržavala sam se da ne povratim.
Mislim da,poprilično je savršen čak i za vampira plemića.Ono,malo,iza uha.Ne želim priznati da vampire može biti toliko lijep.

>>Stigli smo.<< reče "Alfa".
Ispred nas se nalazi stari drveni motel.Sada mi je jasno zašto do ovoga mjesta nije bilo prave ceste već sitnih puteljaka kroz koje se auto jedva probijalo.
>>Ubiti ćeš nas ode,zar ne?<< upitam zbunjeno gledajući motel.
>>Da vas želim ubiti ne bi se vozao bez razloga. Jednostavnije bi bilo ubiti vas kući.<< odgovori mirno "Alfa".
>>Nekako mi se taj odgovor čini već uvježban i isplaniran...<< dobacim "Alfi".
On me samo pogleda i namigne u isto vrijeme prebirući po prtljažniku.

Jo uzme svoju torbu i krene unutra.
>>Lakše malo momčino. Nismo zato ovdje.<< reče "Alfa vadeći iz prtljažnika deku i košaru.
>>Idemo na piknik.<< nastavi veselo.
>>A?!<< upitamo Jo i ja zajedno, zbunjeno gledajući u njega.
>>Objasnit ću vam putem. Idemo.<<

Pratili smo "Alfu" kroz šumu i na njegovu naredbu ponijeli svoje mačeve.Da,naredbu! Lik je zaboravio da mi nismo dio njegove vojske.
>>Ovdje se nalazi naša prva meta. Plemić.<< reče "Alfa" nakon dulje tišine. >>Vlasnik onoga motela se obratio kraljevskoj vojsci za pomoć. Već nekoliko tjedana nalaze mlade parove osakaćene i bez kapi krvi.<<

Odvratno.Zlo mi je došlo,a po izrazu na Joevom licu, mislio je isto."Alfa" to primijeti pa kaže, >>Ne brinite,zato sam ja tu. Neće vam ništa biti. Ne znam ni zašto su vas poslali sa mnom.Nije ovo prvo "čišćenje" koje vodim.<<
>>Ček,bilo je više ovakvih čišćenja?<<upita Jo nejasno.
>>Da.<< klimne "Alfa" potvrdno glavom.>>Po jedno otprilike svako sto pedeset do dvjesto godina.<<
>>Koliko ono ti imaš godina?<< upitam radoznalo.
>> Četiristo i devetnaest. Zašto pitaš?<< naglo se okrene prema meni i stoji toliko blizu da mu osjetim dah. Nije da me zanima,ali fino miriše,na mentu. Polako se krenem udaljavati od njega.
>>Samo je pitala, perverznjak jedan.<< reče Jo te ga uhvati za kragnu majice i povuče nazad. To tako smiješno izgleda."Alfa" je jači,viši i ukratko ga može pojesti u zalogaju. Sviđa mi se što Jo nikada ne posustaje.
Zazvoni mi mobitel. Zove me Sara. To je cura koja je diplomirala s nama. Ima ubojite instinkte. Javim se na mobitel i udaljim koji korak od njih,ali opet dovoljno blizu da ih mogu pratiti.
>>Halo?<<javim se na mobitel.

Nemoj ti meni halo. Zar ja moram saznati od fra Luce da si na super misiji,na "čišćenju"

>>Znam,oprosti sve se brzo odigralo. Misla sam ti reći. Usput signal je jako slab.<< kažem.

Sve u redu. Pričat ćemo kada se vidimo. Za dva dana imamo misiju na istom mjestu gdje i vi. Čut' ćemo se. Pozdravi mi Joa.

>>Naravno. Ćao.<< poklopim.

Ubrzam korak da ih stignem. >>Jo pozdravila te Sara.<<
>>Dosadna je.<< odgovori Jo.
Naime,Sara mu je bivša cura koja ga je jako povrijedila. Rekla je da ne može biti s nekim tko je toliko mračan i opterećen prošlošću.

>> Tu smo.<< reče "Alfa" i razvuče deku te izvadi stvari iz košare.>>Haven i ja ćemo biti mamac,a ti se sakrij iza onog debla.<< reče "Alfa" i pokaže na deblo udaljeno barem tristo metara od nas.
>>Molim?<< ljuto će Jo.
>>Gle, moramo ga nekako namamiti. Jednom kada dođe nećeš biti u stanju obraniti ni sebe ni Haven od njega. Jesi se ikad borio protiv pobješnjelog plemića? upita "Alfa".
Jo samo spusti glavu. >>Takneš li je,ubiti ću te.<< progovori Jo kroz zube.
"Alfa" od umora samo ispusti zrak. >>Dečko ti je poprilično ljubomoran.<<kaže "Alfa" i sjedne.
Sjednem do njega.>>Nije mi dečko,više kao brat.<< rečem.
"Alfa" se okrene prema meni i kimne glavom kao da razumije. Imao je on dosta tih vojničkih pokreta. Često se ne bi trudio odgovoriti,ali po njegovom pogledu bi znao što misli.
>> Ne bi trebali dugo čekati.<< reče "Alfa" i izvadi sendvič iz košarice.Ponudi mi ga.
>>Hvala.<< kažem. Ponovno ne odgovori ništa samo me pogleda.

Prošlo je skoro pet sati da čekamo sjedeći na deki. Leđa me počinju boljeti. 
>> Ne znam zašto ga nema. Izabrao sam najudaljenije mjesto. Svi ostali parovi su odmah pokraj rijeke. Trebao bi krenuti na nas.<< reče "Alfa" promatrajući okolinu. Ja se cijelo vrijeme dopisivam sa Jo.Da, dobro sam. Ne, ne gnjavi me. Ne,ne dira me.
Ovo mjesto je stvarno predivno. Usred šume se nalazi mali motel a ispred njega kilometri šume s predivnim livadama i rijekom. Više nije jezivo,sada je romantično.
>>Ovo ne valja! Priđi mi bliže.<< reče "Alfa" i nasloni glavu na moja bedra.
Ostala sam ukočena. Nisam znala što da radim.On se samo namjestio i zatvorio oči.Izgleda tako drago i nevino.Ubrzo čujem korake po lišću iza nas.Ispravim se jače,a "Alfa" me uhvati za ruku i pogleda sa smiješkom. Znala sam što želi reći.Ne mrdaj. Ne okreći se ili će posumnjati i pobjeći.