9.

114 8 1
                                    

         
    KIM:

"Kim,danas imam utakmicu ,pozeli mom timu srecu,mama  i malisani ce docu kasnije.Inace tvoj krevet je bas neudoban da znas..."
Onako se kroz pricu nasmejao.I ja se smejem ali u sebi ,ne mogu da otvorim oci 😑.
Posle nekog vremena otisao je i   sve je bilo tiho,ovih par dana koliko spavam sanjala sam isti san a to je kako su mama i tata dosli da me odvedu.Grozan san!
Odjednom sam naglo otvorila oci,zakasljala sam se.Pogledala sam oko sebe,mrak,zasto mrak....mrzim mrak.
Iskljucila sam ona sranja sto su prikacena za mene.
I polako stala na noge.Kao da nisam setala godinu dana😂.
Izasla sam na hodnik,i krenula da istrazujem bolnicu ... sve je bilo tmurno i prazno ,negde u nekoj ajde da kazemo prostoriji je bio ali ovako ljudi ne.
Skrenula sam u neki hodnik i odmah se vratil...mrtvacnice,neka neka.
Trazila sam put nazad,jbt sve je isto😂😂.

                     VICTORIA:

"Mike ,daj mi sad ruku jer ne zelimo da te izgubimo"
Polako smo dosli do ulaza u bolnicu.
"Dobar dan soba broj 167?"
Dala mi papiric jer ne moze se uci bez toga.
Krenuli smo da se penjemo.
"Mama mama eno Kim"pokazivao je na devojku koja trazi nesto
"Ne lupetaj Jo  , Kim je u svojoj sobi."
Otisli smo do sobe,ali kada smo usli mrak mi pao na oci.....nje nije bilo.
"Mama vidis da je to ona bila"
Otisli smo je traziti ali nosmo je nasli."doktore pacijentice nema"
"Molim?"
Odma je otisao negde a ja ne mogu da verujem da je budna😃"
Nasli su je u kantini😂😂.
Kada su je doveli nama samo je prisla i zagrlila nas.
"Ovih par dana su bili grozni."
Jaoj ona misli ,jooj😦.
Nisam joj nista htela reci jer nije maturirala i jer bozee kako da joj to kazem.
"Kim ajde spremi se pa idemo kuci."
Klimnula je glavom i presvukla se.
"Idemoo kuciiii"svo troje su rekli u isto vreme.
Dosli smo kuci , odmah je otrcala u svoju sobu."stvarno je spavao ovde😣😣😣
                   
                       KIM:

.Legla sam na krevet.Sad sbe mirise na njega.
Ostavio je onaj svoj crveni duks ,hmm danas ima utakmicu....brzo sam sisla dole.
"Victoria kada Brian ima utakmicu?"
"Amm za pola sata"
"Hvala"
Huh moram stici do drugog kraja grada .
Obukla sam crne helanke,najk patike i njegov crveni duks.
Istrcala sam iz kuce i zaustavila taksi.Ali naravno kao u inat meni sad nasli da udjemo u guzvu.
Platila sam coveku i nastavila peske.Trcala sam mozda jedno 10 minuta.Crkla li stigla sam.
Usla sam,svuda guzva,progurala sam se skroz napred i gledala ga,kako sam ga davno videla.Videla sam Breda i on je mene video.

                     Brian:

"Matori,eno je Kim"
"E nelupataj,i ovako sam u depri"
"Ne stvarno vidi"
Pokazao je na trebine a onda sam je ugledao,kako stoji tamo u mom crvenom duksu.
Trener je viknuo da stanem u vrstu ali sam potrcao prema njoj
"Brian vracaj se u vrstu"
"Treneru,devojka mu se probudila iz kome"doviknuo je neki tamo...
Potrcao sam prema njoj,preskocila je ogradu i uletela mi u zagrljaj,tako sam je zagrlio da nije mogla da mrda.Poljubio sam  je  (koliko mi je to nedostajalo)  i otrcao do trenera.

Nastavak posvecen:
Nvr_15
💓💓💓

Lazan ZivotWhere stories live. Discover now