"Ja ne mogu vjerovati!",vrisnula je uzbuđeno Katty prekrivajući usta rukom. Bila je previše uzbuđena oko Amandine večere sa Tomom. Zapravo,Tom i Amanda nisu išli na večeru pomirenja i osnivanja nove veze,nego kako se Tomov ugled ne bi umanjio. Morala je ići na tu večeru ipak njegovo auto je lupnula svojim,a i nije mogla plaćati popravku,jer je ovaj mjesec ona trebala platiti račune za stan ,njezin red je došao.
"Ne vrišti molim te ,uostalom znaš da ja ne bih išla da ne moram",rekla je Amanda i gledala se u ogledalo.
"Ali moram ,prelijepa si",rekla je Katty očarano.
"Hvala ti",tihi ,nježni glasić došao je do Kattynih ušiju.
Amanda je bila zaista očaravajuća. Crna duga haljina, pripijena uz tijelo sa providnim rukavima od ramena do zglobova ruku ,njezine crne lakirane štikle i plava kosa koja je bila puštana i dosezala je upravo do polovine leđa.Njezina šminka je bila posebna sa crnim make-upom ,zato je Katty često govorila da je Amanda smrt.
"Hej,šta si se zamislila on je došao",obavijestila je Katty Amandu koja je bila u svojim mislima oko večere i svega ostalog.
"Ups ,mrzi da čeka idem",rekla je Amanda i smotano potrčala hodnikom stana ,kratko je zastala ljubeći Katty u obraz i grleći. Prebacila je preko sebe svoj kaput koji je dosezao do koljena i istrčala iz kuće.
Tom je izašao iz auta na kojem ovaj put nije bila ogrebotina kojoj je uzročnik bila Amanda. Njegova kosa je bila elegantna , tamno-plave farmerice,crna majica i sivi sako koji je pario uz sive cipele.
"Wow,mislim ovaj jako lijepo izgledaš večeras",Tomov pogled klizio je niz Amandu ,a ona se nasmiješila uzvraćajući kompliment.
"Hvala i ti također. Pa šta misliš o tome da krenemo,moraš mi objasniti šta i gdje",rekla je Amanda otvarajući vrata. Sigurno se pitate zašto joj Tom nije otvorio vrata?Jednostavno poštivao je Amandino pravilo koje je glasilo da joj se ne otvaraju vrata.
"Znači ne moramo biti toliko prisni ,nadam se da poneki zagrljaj ,poljubac u tjeme,ruku neće smetati",-rekao je dok je gledao naprijed ka cesti. Jednostavno,oduvijek je bio čovjek pažljiv.
"Neće ,mislim neće mi smetati uostalom moram se nekako odužiti,a ko će biti tamo?",upitala je zabavljeno i uzbuđeno kao dijete smijuljeći se.
"Od ljudi koji će biti tamo dvoje ćeš znati jer sam ih zaposlio u svojoj trvtki u Londonu",rekao je Tom tajnovito i namignuo,a kasnije htio je samoga sebe ubiti što je namignuo.
"A daj",rekla je Amanda tužno dureći se.
"Daj ti meni",rekao je Tom iz šale i pogledao prema Amandi kojoj su obrazi bili crveni poput bulke. Nasmijao se na njezinu reakciju ,a ona mu se izrugala.
"Šalio sam se ,usput stigli smo",rekao je Tom ,a ona je klimnula glavom i pogledala ka naprijed.
Bio je to divan,rekao bi miran restoran čiji je naziv restorana svijetlio raznolikim bojama.Otvorila je vrata u isto vrijeme kada i Tom izlazeći polako da sebi nogu ne ozljedi na štiklama ,uhvatio je za ruku i nasmiješio se. Mogla je imati taj osmijeh svako jutro ,no sama je birala kraj.
"Samo se smiri ,imati ćeš dve osobe koje poznaješ",šapnuo joj je Tom na uho i ušli su u prefinjeni restoran. Stolovi su bili poredani po dužini sale ,a ljudi su bili obučeni u odijela i haljine.
"Želim da vidim koga znam",propnula se na prste i šapnula mu.
"Polako ,dođi ovamo",rekao je i stavio ruku oko njezinog mršavog struka. Ne moramo govoriti kako je osjetila trnce po tijelu ,jer ipak on je njezina bivša ljubav. Nasmiješila se i njezin osmijeh je pao,a na tome tanašnom osmijehu pojavio se još veći osmijeh.
