[M R T V A J E ]

188 30 10
                                    

Prespavati u njegovom stanu i otići na večeru bila je velika greška. Samo prihvatanje večere umjesto plaćanja udara u auto bilo je greška,da nije udarila u auto,otišla na večeru ne bi morala sjediti sa Tomom i pričati.

S njim je pričala samo zato što su započeli inat jedno drugome. Naime,Amanda nije željela spavati sa Tomom u spavaćoj sobi ,a on nije želio da ona spava u dnevnom boravku ,pa su ostali budni do četiri ujutro. Na Amandinom licu bio je vidljiv umor ,ali i želja za time da ona pobijedi to jeste da on prije krene da spava. Suprotno tome sjedio je Tom koji nije odavao odmor.

"Čekaj,tebi se stvarno ne spava?",upitala je Amanda zbunjeno i naslonila se na krevet na kojem su sjedili ona i Tom. Čim je došla Tomovoj kući otišla je u toalet ,skinula šminku i obukla pidžamu koju joj je Sara prethodno posudila.

"Ne,kada navikneš da radiš do kasno uvečer kako bi posao uspio i kako bi ja uspio riješiti posao ,nahraniti mnogo porodica i ljudi koji rade u mojoj firmi. Snagu mi daju djeca na koju pomislim",rekao je pažljivo i okrenuo se prema Amandi,njihova koljena su bila odvojena svega jako malo.

"Stvarno?Jako pohvalno za tebe ,no Tom sada nema djece i možeš slobodno ići spavati",dotezajući punđu koja je imala cilj da padne i uništi i ono malo Amandinih živaca,Amanda je izrekla te riječi.

"Kako nema?",upitao je kratko prolazeći rukama kroz kosu. Amanda je poželjela vrisnuti i reći: 'Ne ne radi to!' ,ali se suzdržala i rekla:"Kako ima ,gdje je?".

"Jedno je upravo ispred mene",rekao je tiho ,a njegov grub glas davao je kontrast tihom pričanju.

"Nadam se da se šališ",rekla je Amanda i nevjerujući mahnula glavom.

"Ne",rekao je i uputio joj zločest pogled.

"Mrtav si",rekla je tiho i prodrmala mu ramena.

"Ma je li ,a šta mi ti možeš?",upitao je zločesto i uhvatio njezine ruke u zraku. Pogledala ga i smrknula se škiljeći na oči.

"Svašta,kao naprimjer sutra dati na razglas u firmi da si sa Milom u vezi,možda u braku ha?",upitala ga Amanda i napučila usne zadižući jednu obrvu.

"Ako si zaboravila sutra u dvanaest idemo na posao i onako se ne bi usudila",rekao je ozbiljno.

"Ma da ,ja sve smijem želiš da se uvjeriš?",ni sama nije shvatala zašto izaziva svoju sudbinu dokazujući se njemu ili ipak sebi.

"Hoćeš da vidiš šta ja sve smijem?",upitao je i približio se na nepristojnu distancu. Amanda je progutala knedlu i odmaknula se.

"Ti ništa ne smiješ,a meni se spava i želim da se makneš sa tog kreveta i mrš u svoju sobu ,gosti nam dolaze u deset",rekla je Amanda i pokazala prstom ka krevetu i njegovoj sobi.

"I ja sam umoran samo sam čekao ko će prvi posustati,a i oni znaju kada će doći. Ja se ne mičem iz ovog ležećeg položaja nema šanse",razmaženo je rekao ,a Amanda je klimnula glavom tiho ustala i krenula prema njegovoj sobi.

"Šta radiš to luda ženo?",rekao je Tom i refleksno skočio na noge dolazeći do nje i zatvarajući vrata koja je ona prethodno otvorila.

"Čuj Tom ,ti dođeš na moj krevet na kojem treba da spavam ja idem na onaj suprotni ,ti otiđi na suprotni krevet ja ću otići na svoj. Jednostavno je ne želim biti u tvojoj blizini sem kada je potreban razgovor",ispričala je Amanda i otišla do kreveta u dnevnom boravku.

"Zašto? Znaš šta Amanda ,ne moraš, ali zapamti neću ti reći šta Mila priča u firmi za tebe i radnicima nema šanse znači",rekao je Tom živčano uzimajući svoj telefon sa stola i trčećim korakom odlazeći u sobu. Pogledala je zapanjeno za njim i otrčala tihim korakom do njegove sobe kako ne bi probudila Adriana i Saru.

BijegWhere stories live. Discover now