Life of a traveller

Udji slobodno

Sumorno jutro. Kao da su žive rane po tijelu. Valjda duša boli vise od bilo koje rane. Ali ipak osjećala sam olakšanje. Napokon sam završila jedno do sada  ne završeno poglavlje života.

Manny nisam vidjela otkad me ostavila sa Benom. Iskreno nisam imala ni neke potrebe da je vidim. Znale smo se dan-dva i nisam imala za čim žaliti. Napravila sam sebi kafu. Taj opojni miris me uvijek dizao iz mrtvih. Uvijek sam osjećala neko olakšanje,kao da se oči same otvore pri samom mirisu svježe skuhane kafe. Popila sam je i odlucila prosetat do tržnice po neke namirnice. Noćas me čekala noćna smjena i trebalo se pripremiti. Navukla sam malo deblji džemper i uske hlače i sinoćšnje starke.

Izašla sam vani,i bez obzira što je bilo sumorno jutro svjež vazduh mi je ulio neke snage. A onda sam okrenula glavu na desnu stranu da pogledam odakle mi je bliže doći do odredišta. Stajao je naslonjen na zid. Nije  bio kuci sinoć,to sam primijetila po odjeći.  Nisam znala šta da radim,stojala sam kao zaledjena. Okrenula sam se da odem kao da ga nisam vidjela ali je bilo prekasno. 

"Em,čekaj,molim te,sve ću ti objasniti,samo mi dopusti."

"Ma šta da ti dopustim Ben,imao si svo vrijeme ovog svijeta do sada, i sad kad počinjem iznova usudjuješ se vratit u moj život tek tako. I šta očekuješ,da te dočekam širom raširenih ruku ? Neće moći mili moj,ja često ponavljam greške ne dva puta već vise puta,ali sam dovoljno pametna da znam da je sada prerano za greške. "
"Ali trebaš mi više nego ikad,fališ mi..."

"I ti si meni nekad Ben..."

Okrenula sam se i otišla. Čula sam prvo njegove korake za mnom,a poslije i glasno vikanje,ali sam znala ako sada popustim nema nazad,a to mi trenutno ne treba. Kada sam stigla na tržnicu bila sam rastresena i pola sam namirnica zaboravila kupit. 

Stigla sam u stan i spremila doručak od onih namirnica što sam imala. Imala sam jednu neotvoreno bombonjeru i flašu nekog starog viskija. Ne baš idealna kombinacija ali najbolje moguće rješenja za smirenje. 

Uviijek sam volila noćne smjene. Čitav dan sam mogla radit šta želim, i doći u noćnu,koje su više puta bile mirne i uspijem ih prespavati. Ovaj mjesec sam radila sa Sofijom. Gospodja srednjih godina,sa dvoje djece tačnije tinejdzera. Činila se prijatnom i dosta toga mi je jucer pokazala i to mi je uveliko olakšalo stvari. 

Popela sam se na drugi sprat i pozdravila Sofiju na ulazu,rekla mi je da mogu ici se raspremiti da treba da je svlačiona slobodna. Odobravajući sam klimnula glavom i zaputila se prema zadnjim vratima na lijevoj strani. Svlačiona je bila zajednička i za žene i muškarce zbog nedostatka prostora. Razmišljajući o situacijama koje su mi se izdešavale sinoć i jutros zaboravila sam da pokucam za svaki slučaj.

Ulazim na vrata zamišljeno i samouvjereno ne obraćajući previše pažnju na sobu i to gdje se nalazim. Onda me jedan glas prenu iz misli.

"Oh Bože,zaboravio sam se zaključat."

I tada sam ugledala tačno ispred sebe mušku siluetu stojeći samo u crnim boksericama. Pocrvenila sam se u istom trenu i od stida i od bijesa na samu sebe što sam neoprezna.

"Oprostite molim vas doktore Ken, mislila sam da je slobodno,a kako sam se zamislila zaboravila sam kucat,izvinite molim vas."

Slatko se nasmijao. Imao je najljepši osmijeh koji sam ikad vidjela i plave oči,nesvjesno sam počela zuriti.Tijelo je bilo isklesano kao po mjeri,ne previše ali ipak je imao "six pack".

"Ništa moja je krivica nisam se zaključao,ne brinite se, Em zar ne ?"

"Da...pa ja.." nisam znala sta da kažem.
"Vidi, prva stvar  kad smo ovako sami slobodno mi se obraćaj na ti,a druga ja se mogu obući i pred tobom meni je svejedno,samo ne znam da li je tebi ugodno raspremat se preda mnom. Mislim ja bi ipak da usporimo,mislim da ova veza ide prebrzo"

Slatko se nasmijao. Znao je da sam povučena ,to se uvijek dalo primijetit na prvu,zezao me i u tome je uživao.

" Da doktore ,hoću reći Ken,izlazim evo izvinite,burni dani. Nadam se da ne zamjerite, jako mi je neugodno. Izvinite jos jednom."

"Ej lutko opusti se, za mene se najmanje trebaš brinut,barem ti,sasvim si normalna i to mi se svidja,imaš većih problema ovdje od mene. Samo neka ovaj susret ostane medju nama,a i naš odnos uopšte,ok ? Zli jezici uvijek pričaju,pogotovo ovdje. "

"Ah,da hoću naravno. Hvala vam na lijepim riječima i idem."

Izašla sam. Pa on je flertovao sa mnom,ali tako prelijep osmijeh,bila bi luda kad bi rekla da me ne privlači,ali ipak je on doktor i moram se ponasat profesionalno. Brzo je završio i izašao.

"Ipak ste mogli i ostati,vidite da sam brz" nasmijao se ,namignuo i otišao,a ja se već istopila.

Ajde Em saberi se šta ti je, nećeš valjda pasti na prvo muško koje naidje.
Raspremila sam se i pridužila Sofiji. Ona ništa nije čula,vidjela ni znala i to mi je odgovaralo. Ipak nisam mogla ni znati koliko će nas ova smjena zbližiti.

Hello,hello. Novi nastavak je tu. Nakon malo dužeg vremena ali ipak je tu. Nadam se da ce vam se svidjeti.Ostavite vote i comment. Do sljedećeg puta :) <3