Nakon dubokog sna,odlucila sam jesti. Ustajuci iz toplog kreveta,sa ljubicastom posteljinom,kroz prozor sam primijetila da se nevrijeme sprema. Oblaci su bivali sve tamniji i tamniji,a vjetar kao da je zelio da porusi grane sa drveca. Ubrzo,pocela je padati kisa. Cinilo mi se da sitne,providne niti padaju sve brze i brze. Otisla sam do dnevnog boravka i tamo sam zatekla mamu i tatu kako razgovaraju i izgledali su vrlo ozbiljni
"sta je sa vama ?" Oboje su se trzli na moje pitanje
"nista,tek si ustala?" Mama me upitala,ali ocito je htjela da skrene sa teme. Ah,nema veze.
"daa,sada moram uciti i onda ce vjerovatno Amelia doci kod mene " rekla sam to dok sam uzimala svoj najdrazi namaz od sira i sok od narandze. Ubrzo sam zavrsila sa jelom i zovnula sam Ameliu da zajedno ucimo,iako to nece bit moguce ali eto hahaha.
Sunce se opet pocelo pojavljivati na nebu,dok su vodene kapi bivale sve sitnije i sitnije. Amelia ce vjerovatno nociti kod mene,njeni nisu kod kuce.
Uskoro na vratima se pojavila moja plavooka brineta. Nosila je pantalone koje su isticala njene atribute,a ljubicasta sjena za oci je isticala njene morske oci.
Ucile smo i mnooogo se glupirale, standardne mi hahaha
"mogu li nociti kod tebe? Moji su na putuu i nece ih biti nekoliko dana,pa ako ti ne bi smetalo nekoliko dana da ostanem?" Pitala me nekako nesigurno,kao da nikada nije nocila ovdje.
"ne,ne mozes ovdje biti nekoliko dana"
"ah okej,otici cu onda kucii i sta ja znam zvat cu nekog posto me strah" rekla je sa skoro suzama u ocima
"budalice jedna ti ovdje mozes biti citav zivot"
Na ovu moju recenicu se nasmijala i zagrlila me onako kako samo ona moze. Cvrsto,sigurno i najbolje.
Pala je noc,a mene je glavobolja hvatala,u glavi mi se vrtile neke rijeci ali nisam sigurna koje ni na kojem su jeziku. Na engleskom 100% nisu...
Pricala sam sa Ameliom,ali jedva sam je razumjela. Uskoro te rijeci su pocele odzvanjat mojom glavom,Amelia je rekla da je i nju glavobolja hvatala i da cuje neke rijeci..
Si hoc magnis actum pertinet duos optimos amicos, et eos contingat, quod minime quis crederet
Ponavljale su se i ja i Amelia smo u isto vrijeme izgovorile te rijeci i cula sam kako moji roditelji vriste...
Kada sam sisla dole,desilo se nesto neocekivano...
YOU ARE READING
Normalna...ili ne?
RomancePriča u kojoj se Chloe susreće sa raznim preprekama,usponima i padovima kako bi održala čast i ugled porodice,i sačuvala svoju ljubav. Ako želite da znate da li će uspijeti,saznajte u dijelovima koji izlaze svaki drugi dan Likovi: Chloe McClarenty ...
